Ko gradi Arapski front protiv Turske?

Prijestolonasljednici Muhamed bin Selman i Muhamed bin Zajed i egipatski Abdel Fattah el-Sisi

Dok nearapske muslimanske države osnažuju, arapsko-muslimanske države, posebno one zaljevske pod uticajem UAE, Saudijske Arabije i Egipta pod Sisijevom upravom nazaduju, ustvari one su pred kolapsom.

Dok nearapske muslimanske države izlaze iz sjene Zapada, bježeći od njihovog tutorstva, otkrivajući vlastitu dinamiku, arapske države istovremeno se još više stavljaju pod zaštitu Zapada, stavljajući se dodatno u ovisan položaj o Zapadu.

Dok nearapske muslimanske države sada snažnije brane prava muslimanskog svijeta i muslimanskih zajednica, arapske države su poput vjetra i daleko od ovih tvrdnji i naslijeđa. Novi front na čelu sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima izričito i otvoreno odbacuje islamsko političko naslijeđe.

UAE, Saudijska Arabija, Sisi dovode zapadne trupe u regiju

Nearapske muslimanske zemlje odbacuju nametnutu ulogu da budu „zapadni front“ na Bliskom istoku i Aziji. Nekada davno, Turska, Pakistan i Indonezija formirali su “Južnu zonu” protiv sovjetskog i kineskog komunizma i štitili interese Zapada. Ove tri zemlje od tada do danas prešle daleki put.

Ali arapske države, posebno Saudijska Arabija, UAE, Egipat pretvaraju se u garnizone protiv država koje SAD, Evropa i Izrael označe kao prijetnju u regiji.

Navedene države napadaju koristeći se stranom-vanjskom moći

Dok se nearapske muslimanske zemlje teže boriti protiv stranih napada, arapske-muslimanske zemlje bore se između sebe u svojim regijama – i dok to rade, pozivaju zapadne zemlje u pomoć.

Dok nearapske muslimanske zemlje grade snagu iznutra, bore se, aktiviraju svoje vlastite snage, arapske muslimanske zemlje napadaju iz inozemstva, pojačavajući vlastite sposobnosti i snagu s stranim silama.

Zašto se na arapskim teritorijima uvijek vode ratovi?

Rat između Irana i Iraka bio je arapsko-perzijski rat. Invazija 1991. godine na Irak, bio je stvarni arapsko-perzijski rat. Invazija 2003. godine na Irak također je bila identična. Arapski svijet izgubio se u svim tim ratovima i invazijama.

Svi ratovi koji su se odvijali u našoj regiji tijekom posljednje tri decenije, odvijali su se u arapskim zemljama, arapi u ovim ratovima nikada nisu pobijedili.

Arapska slabost nije razlog poraza, već jednostrani ovisni odnosi koje njihove administracije uspostavljaju sa Zapadom. Ovi odnosi su gotovo uvijek bili protiv arapskog naroda i njihovih zemalja.

Dva prijestolonasljednika, jedan diktator: Apokalipsa je u toku

Ovaj odnos ovisnosti o Zapadu se sada obnavlja, i postaje još destruktivniji. Sada ga predvode Muhamed bin Zayed (UAE), Muhamed bin Salman (Saudijska Arabija) i Sisi (Egipat).

U početku su koristili arapske režime protiv Irana. Ipak, ovaj oblik iskorištavanja nije se temeljio na arapskim interesima, već na prioritetima Izraela i američkim planovima. Arapi se u tom kontekstu bore tri decenije i uvijek gube.

To je zato što Zapad želi da arapi gube, oni koji ih iskorištavaju također crpe njihovu snagu.

Tako je arapsko-perzijska granica povučena od iransko-iračke granice do Sredozemlja. Arapi su izgubili Irak i Siriju i sada će izgubiti Liban i Jemen.

Sada je pokrenut “Turski front” –Neobjavljeni rat!

Ovoga puta isti „Um“ aktivirao je arapsku silu protiv Turske. Osnovali su “Anti-tursku frontu” koja se sastoji od UAE, Saudijske Arabije, zaljevskih zemalja i Sisijevog Egipta.

Ovaj front poduzima nepromišljene poteze protiv Turske u cijeloj regiji. Upravljajući terorističkim organizacijama, uključujući ekonomske napade, atentate i pogubljenja, od Afrike do Južne Azije, pokušava oslabiti Tursku na svim poljima.

Oni vode neobjavljeni rat s Turskom u Libiji, u istočnom Sredozemlju, na Kavkazu, u Perzijskom zaljevu, oko Crvenog mora i u središnjoj Africi. Dok to rade, grade partnerstva s Izraelom, Francuskom, Sjedinjenim Američkim Državama, Evropom,  Grčkom i upravom kiparskih Grka.

Pakistan je naredna meta

Zanimljivo je da je isti front u posljednje vrijeme cilja Pakistan. Saudijska Arabija i UAE uspostavili su sporazum s Indijom i započeli ciljati Pakistan, koji ovih dana slavi dan svog osnivanja.

Zajednička ulaganja u Pakistanu se poništavaju, podrška Pakistanu se povlači, a planovima Indije u vezi s Kašmirom obećava se izričita podrška od strane arapskih država.

Zašto? Da li će se nakon Turske ove arapske zemlje iskoristiti i protiv Pakistana? Koje će zemlje uslijediti nakon toga? Indonezija? Velika je vjerojatnoća.

Nakon šiitsko-sunitskog rata, sada je na horizontu sunitski građanski rat!

Nešto pokvareno se krije iza svakog poteza. Kako to?

Projekt pod nazivom „Građanski demokratski islam: partneri, resursi i strategije“ objavljen je 2003. godine u SAD-u, a u potpunosti objašnjava kako bi se „islamski građanski rat“ mogao izazvati.

Godinu dana kasnije, objavljeno je drugo izvješće na 567 stranica pod naslovom: „Američka strategija u muslimanskom svijetu “

Ovo izvješće govori o detaljima islamskog građanskog rata. Među frontovima koji će se formirati, prvi je šiitsko-sunitski rat, dok je drugi front identificiran kao arapski muslimani protiv nearapskih muslimana.

Arapske ulice moraju se probuditi!

To se danas događa. UAE, Saudijska Arabija i egipatski režim iskorišteni su za šitsko-sunitski rat. Sada su dovedeni u poziciju za građanski rat među sunitima, a Turska im je predstavljena kao glavna meta.

Navedeni režimi su izgubili u svakom ratu i uništili regiju. Oni će izgubiti i ovaj rat.

Međutim, arapski narodi trebali bi znati da to nije ništa drugo do priprema za samoubistvo. Oni postavljaju zamke u arapskim zemljama. Ove vođe, ovi režimi, će odvesti arapsku regiju u uništenje i rasparčati i pretvoriti arapske zemlje u države veličine gradova.