Sulejman efendija Pačariz, poznat kao Hodža iz Hisardžika, jedno je od najznačajnijih imena u historiji Sandžaka. Njegov životni put, od ranog djetinjstva obilježenog tragedijom do uloge vođe muslimanske milicije tokom Drugog svjetskog rata, ostavio je dubok trag u kolektivnoj svijesti Bošnjaka.
Rođen oko 1900. godine u Bioči kod Berana, Sulejman je odrastao u vremenu kada su Bošnjaci Sandžaka često bili izloženi represiji i napadima četničkih odreda. Njegov otac, lokalni imam, ubijen je 1922. godine od strane četnika u vrijeme kada su Kosta Pećanac i njegove čete sijali strah po ovom kraju. Taj događaj oblikovao je mladićevu sudbinu i zauvijek ga odredio kao borca za odbranu svog naroda.
Nakon ubistva oca, kratko se pridružio komitima Jusufa Mehonjića, a zatim je služio u žandarmeriji Kraljevine Jugoslavije. Ipak, ideja samoodbrane muslimana od stalnih prijetnji četnika postala je njegova životna misija.
Izbijanjem Drugog svjetskog rata, Sulejman ef. Pačariz okuplja bošnjačke borce i formira muslimansku miliciju sa sjedištem u Prijepolju (Hisardžik). Njihova osnovna misija bila je jasna – odbrana sela i gradova Sandžaka od četničkih upada i masovnih zločina nad civilima.
Njegova hrabrost i odlučnost brzo su ga učinile legendarnim. Pričalo se da je u jednom navratu s tek trojicom boraca prišao grupi od 200 četnika i natjerao ih na povlačenje.
Legendarne bitke
-
Kosatica, novembar 1941. – Kada je grupa od oko 40 četnika pokušala razoružati njegove borce, Pačariz i njegova jedinica pružili su žestok otpor. Napad je odbijen, a četnici su se morali povući.
-
Sjenica, decembar 1941. – U čuvenoj bici za Sjenicu, Pačariz je rame uz rame s Hasanom Zvizdićem i Džemailom Koničaninom spriječio prodor partizana. Iako partizani nisu bili četnici, ova bitka je pokazala spremnost bošnjačkih snaga da brane svaki pedalj Sandžaka od svake prijetnje.
-
Prijepolje, septembar 1943. – Najveći sukob s četnicima. Oko 2.000 četnika pod komandom Vuka Kalajitovića napalo je Prijepolje. Pačarizova milicija, iako brojčano slabija, uz podršku dijela njemačkog garnizona, uspjela je odbiti većinu napada. Na minaretima džamija postavljeni su mitraljezi, što je izazvalo paniku među četnicima. Prema njemačkim izvorima, oko 80 četnika je poginulo, a Prijepolje je sačuvano od pokolja nad bošnjačkim civilima.
Sulejman ef. Pačariz nije bio samo vojni vođa, već i simbol otpora. Pričalo se da je tokom pregovora jedan njegov borac udario Pavla Đurišića, glavnog četničkog zapovjednika u Crnoj Gori, kao čin osvete za spaljena bošnjačka sela.
Iako je historija zabilježila i njegove kontroverzne odnose s okupacionim vlastima, za Bošnjake Sandžaka Pačariz ostaje upamćen kao branitelj naroda u vremenima kada je prijetila potpuna egzekucija i nestanak. Njegova misija bila je jasna – ne dopustiti da se ponove krvoprolića iz 1920-ih kada je i sam izgubio oca.
Sulejman ef. Pačariz pogubljen je 1945. godine, nakon završetka rata, od strane partizanskih vlasti. No, u narodu je ostao zapamćen kao „hodža ratnik“ koji je stao na čelo svog naroda onda kada je bilo najteže.
Za Bošnjake Sandžaka, njegovo ime simbolizira borbu za opstanak, dostojanstvo i pravo na život u vlastitoj zemlji. Pačariz efendija ostaje upisan u tradiciju Bošnjaka kao branitelj muslimanskog naroda i vođa koji nije ustuknuo pred četničkom prijetnjom.