Ko slavi Mladića i Karadžića, taj poručuje da je genocid opravdan

779

U datim političkim okolnostima GP URA nesporno ima značaj, odnosno upotrebnu vrijednost. Ali, praviti od Dritana Abazovića, partnera Vučićevih i Putinovih piona, ikonu borbe za vladavinu prava i evropeizaciju Crne Gore, nema logike i nema budućnosti!

Piše: Darko Šuković

Možda je nekima zaista neophodno nacrtati stvari, da bi ih vidjeli onakve kakve jesu? Jer, koliko god nešto izgledalo očigledno, fakat je da manipulacije imaju dobru prođu na političkom tržištu. Doprinosi tome i činjenica da je Crna Gora medijska kolonija, da se aktuelna parlamentarna većina u sferi propagande pokazuje kao solidan učenik Aleksandra Vučića, a ni to što nam saopšte strani emisari ne plijeni dubinom i bistrinom. Zbog toga slijedi crtež u prozi na temu: Crna Gora danas-sjutra, namjerno “crtan“ s pretenzijom da ga razumije i potonji duduk za politiku.

Uzmimo kao polaznu tačku odnos prema genocidu u Srebrenici i Podgoričkoj skupštini. Očas ćete razumjeti zbog čega.

Ko slavi Ratka Mladića i Radovana Karadžića, taj poručuje da je genocid opravdan. Postoji li ijedan razlog za vjerovanje da oni koji se klanjaju ovim likovima ne bi ponovili njihova djela? I da ono što smatraju činom koji donosi oreol heroja ne bi ponavljali kad god je moguće? Zar svi oni, od poslanika i ministara do potonje novinarske i istoričarske bolesne hulje, koji veličaju dvojicu ratnih zločinaca, prizivaju išta drugo nego da se nacionalno i državno pitanje opet rješava genocidom? I zar svaka njihova riječ, izgovorena i napisana, nije sračunata na to da stvori uslove za reprizu, ovaj put s konačnim rješenjem i bez posljedica po kreatore i izvršioce?

Ko slavi Podgoričku skupštinu, taj poručuje da Crne Gore ne treba da ima. Ni Crnogoraca, ni Cetinja kao prijestonice, ni Podgorice kao glavnoga grada, ni Crnogorske crkve, ni Skupštine, ni Vlade… ni grba, ni zastave, ni himne, ni sportske reprezentacije. Kako 1918. tako danas.

Ovo su “istorijska pitanja„ samo za: a) umišljene, a glupe ili b) pokvarene, a lukave polaznike kurseva za profitabilne NVO aktiviste, sukcesivno prepakivane u „građanske“ političare po nacrtima komesara, od Štefana Filea do Olivera Orbanovog Varheljija. Ove pod “a“ tretirajmo kao saučesnike bez umišljaja, a ove pod “b“ kao kamuflirane pobornike “Srpskog sveta“. Za ove prve ima smisla boriti se.

Zar bukvalno svaki dan ne donosi dokaz aktuelnosti i važnosti ovih “prevaziđenih“ pitanja? Zar se kroz njih ne prelamaju i sva ostala? Prije svih – pitanje mira.

Ili, možda, neko vjeruje da jedna država (Crna Gora, ali isto važi za BiH, RK, SM) i nekoliko naroda (Crnogorci, Bošnjaci, Albanci, Hrvati) mogu odavde nestati “šaptom“, bez rata? Makar odnos snaga bio 7 miliona protiv 100 hiljada, kao u računici Aleksandra Rakovića, Joanikijevog učitelja bajki!

Šta je odgovor koji nam analfabete i koritari superiorno nude na tako dramatičan, a izgledan scenario? Prvi – drskosti tipične za neodgovorne neznalice, tipa: neće niko ponijeti crkve i manastire za Čačak; drugi – podlosti poput: borimo se za tradicionalnu, njegoševsku Crnu Goru.

Nije, na žalost, samo dijelu domaćega stada potrebno na tabli ispisati azbuku crnogorske političke scene. Džudi Rajzing Ranke se pri kraju mandata sastaje sa Joanikijem i saopštava očekivanje da „SPC bude partner u promociji religijske i međuetničke tolerancije u Crnoj Gori“!? Super, neka nakon povratka njena ekselencija skokne na Floridu i zamoli tamošnje aligatore da pređu na biljnu ishranu. Pa da vidimo hoće li se predatori preobraziti u kućne ljubimce.

Ambasadorka Rajnke je ne tako rijedak primjerak diplomate (i politike) kod koje je stepen involviranosti u naš problem obrnuto proporcionalan dubini njegovog razumijevanja. Na jednako pogrešnom kolosijeku je i njen kolega Eskobar kad kaže da BiH “ima korupcijski, a ne etnički problem“! Nula bodova za Holbrukovog pitomca Gejba! Ne zbog toga što BiH, kao i Crna Gora nema problema sa korupcijom – ima itekako, nego zato što je “etnički problem“ štetan eufemizam za velikosrpski nacionalizam kao daleko najveći problem i prijetnju miru na Zapadnom Balkanu, a pogotovo u BiH i Crnoj Gori!

A, ako neko misli da na top listi „izazova“ korupcija treba da bude iznad fašizma, neophodno je još crtanja…

Crkva Srbije/SPC kao duhovni stožer, sa svetosavljem kao surogatom ideologije projekta Velike Srbije/Srpskog sveta, rodno je mjesto Vlade Zdravka Krivokapića. Sa Dritanom Abazovićem kao potpredsjednikom! Podsjetimo na ono što se ne bi smjelo zaboravljati u Vašingtonu i Briselu: „otac“ apostolske Vlade, “dragi“ Amfilohije Radović doživljavao je Zapad (SAD, EU, NATO) kao “četvrti Rajh“.

Na identičnim je svjetonazorskim pozicijama Koalicija ZBCG (Demokratski front i manje stranke), koja čini gotovo 2/3 parlamentarne većine (27 poslanika). Ta je grupacija ponosni pion Aleksandra Vučića i Vladimira Putina. Draže im je rusko g…o od američke pite. Praktično bez izuzetka, negiraju genocid u Srebrenici, državne simbole Crne Gore pale i polivaju fekalijama, izborne pobjede slave skandiranjem “ovo je Srbija“ i mahanjem srpskim trobojkama, Crnogorce negiraju i nazivaju Milogorcima, Hrvate ustašama, Albance Šiptarima…

Od njih takvih, Demokrate Alekse Bečića razlikuju se jedino po disciplinovanom zauzdavanju političke intime i bjesomučnom verglanju populističkih fraza, kojima su doskora uspijevali da se mnogim stranim adresama podvale kao neprskani europejci. I još bi to trajalo da “crvene kravate“ nijesu pobijeljele zbog pada rejtinga nakon nevoljnog saučesništva u izglasavanju Rezolucije o genocidu u Srebrenici, pa odlučile da se vade pred biračima padom u zagrljaj sa ideološkom braćom (a lošim komšijama) iz Demokratskog fronta. E, to su i stranci morali da primijete, pa se Bečić sada nalazi tačno tamo đe je do prije dva-tri mjeseca bio Dritan.

Sa tom je ekipom “ruskokolonaša“ i fanova Srpskog sveta, u blatu ili krevetu, kako vam volja, GP URA Dritana Abazovića već godinu i po. Bez ikakvih naznaka nelagode zbog akcionog jedinstva sa Vesnom Bratić, her Leposavićem, Jolem Vučurovićem, Markom Kovačevićem, Milunom Zogovićem… Zdušno se trudeći da nas naviknu na normalnost etnički čiste Vlade, progona manjinskih naroda, razura ekonomije, globalnog liderstva po broju žrtava od koronavirusa. Suvlasnici su vremena koje simbolizuje Zenga iz Pljevalja, Radomir od HE Piva, Rada iz Bara, suzavac na Cetinju, kolektivna kašika u crkvama, bježanje investitora u stampedu…

U šta vjeruje EU i SAD ako je Vlada ovakvih političkih performansi na unutrašnjem planu njihov pouzdan saveznik? Kako je moguće da je Demokratski front politički subjekat “non grata“, a GP URA, do juče i Demokrate, evropski partner? Je li to površna politika Zapada, oslonjena na uši, ili mudra, koja vjeruje svojim očima i koristi mozak? Postoji li u Vašingtonu jasan plan, sa strategijom i taktikom, ili tek puko prisustvo na Zapadnom Balkanu koje ima maglovitu ideju šta bi da postigne, ali nije sigurno s kim i kako?

Da Zapad sporo i slabo kapira Zapadni Balkan i Crnu Goru, deprimirajuće je lako dokazivo.

Ovaj Demokratski front, koji danas nije partner SAD (i EU) isti je onaj predizborni Demokratski front, proruski i velikosrpski, antizapadni i promladićevski, čiju su izbornu pobjedu Vašington i Brisel, Moskva i Beograd, Pariz, Berlin i London zdušno i voljno pozdravili. Isti onaj DF koji je bio rusko oružje za državni udar u Crnoj Gori, što su u Vašingtonu, Briselu i Monsu prepoznali kao opitni slučaj miješanja Rusije u unutrašnje stvari, pogotovo u izborne procese drugih država. Amerike prije svih, što bi rekao Donald Tramp, kolateralni korisnik usluga farmi trolova iz Sankt Petersburga.

Kompromitujući je po Zapad, a štetan po Crnu Goru narativ da je Vlada Zdravka Krivokapića njihov pouzdan partner, jer ta vlada u unutrašnjoj politici savršeno sprovodi agendu Demokratskog fronta. Kad bi ta svetosavska, velikosrpska i panslovenska svijest postala većinska, Podgorica bi Briselu i Vašingtonu rekla jedno veliko, iskreno: “fuck off“ i podala se radosno Moskvi i Beogradu.

Većinska je Crna Gora, međutim, još uvijek iskreno prozapadna. Ali je zapadna politika u Crnoj Gori često u korist Beograda i Moskve!!?

Rekoh, prije samo nekoliko mjeseci vrata skoro svih važnijih ambasada bila su zatvorena za Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića, uglavnom stoga “što granje ne drže“. Pa ako se sadašnji lijeporijek stranaca o premijeru i njegovom kabinetu može razumjeti i kao diplomatska kurtoazija, poštovanje običaja “o politički mrtvome sve najbolje“, sa potpredsjednikom Vlade, utisak je, donekle je drugačije!?

U datim političkim okolnostima GP URA nesporno ima značaj, odnosno upotrebnu vrijednost. Ali, praviti od Dritana Abazovića, partnera Vučićevih i Putinovih piona, ikonu borbe za vladavinu prava i evropeizaciju Crne Gore, nema logike i nema budućnosti! Prosto, to je guranje lakta u oko kompletnom prozapadnom biračkom tijelu, zgađenom nad Abazovićevom kolaboracijom sa klerofašistima, njegovim likovanjem zbog policijske brutalnosti na Cetinju, ulogom GP URA u predaji crnogorske kulturne baštine Crkvi Srbije i Beogradu…

Građanski blok, koji po anketama već predstavlja većinu i bez GP URA, razumije okolnosti i spreman je da začepi nos i proguta žabu zvanu Dritan Abazović i partnerstvo sa njegovom strankom. Nije, međutim, spreman na truli kompromis i bilo koju varijantu raspleta krize koja bi značila nepristojnu nagradu “malom Beriji“ za kolaboraciju sa politkom pakovanja Crne Gore u “Srpski svet“.

Zato je fundamentalno važno da opozicione stranke, a pogotovo DPS, na vrijeme razumiju kako bi i za njih moglo biti fatalno “skidanje pantalona“ pred Abazovićem i GP URA. Tačno 30. avgusta 2020. završena je era u kojoj su iskreni suverenisti bili spremni da, plašeći se većeg zla, podnesu sve političke trgovine stare vlasti. E, sada je svima jasno da se takvim ustupcima i došlo do ovoga što imamo danas – ivice razura države i društva.

Više nema mnogo onih koji bi istu grešku ponovili. Ko misli da može dobiti 5% “litijaša“ tako što će praviti kompromis na štetu građanske, sekularne, antifašističke, evropske i crnogorske Crne Gore, rizikuje da izgubi 50% onih koji te vrijednosti baštine.

Vjerujem da nacrtanome tumača ne treba. A, ako našim prijateljima sa Zapada nešto nije jasno, onda i Hjuston i mi imamo problem.

Izvor: Antena M




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *