- Autor Suad K Zoranić
U politici Sandžaka, oprečne izjave vodećih ljudi nisu ništa novo, ali nedavni primjeri iz vrha Stranke pravde i pomirenja (SPP) donose posebnu dozu zabave i zbunjenosti. Na čelu stranke je Usame Zukorlić, koji je nedavno s puno hvale govorio o Državnom univerzitetu u Novom Pazaru, dok njegov zamjenik, Edin Đerlek, nije gubio vrijeme i već narednog dana osuo paljbu kritika na istu instituciju.
Usame Zukorlić, poznato je, naslijedio je očevu poziciju nakon njegove smrti i preuzeo važnu ulogu u stranci. U svojoj izjavi povodom problema na Državnom univerzitetu, bio je jasan:
“Ne smijemo dozvoliti povratak u prošlost, potrebno nam je više univerziteta.”
Pohvalno se osvrnuo i na dosadašnji doprinos Državnog univerziteta razvoju obrazovanja, naglašavajući važnost saradnje između univerziteta:
“Ovaj univerzitet je centar okupljanja mladih i intelektualaca. Potrebno je raditi na njegovom očuvanju i unapređenju. Predložio sam osnivanje još univerziteta u Sandžaku kako bismo omogućili širi spektar obrazovnih programa, uključujući tehničke nauke i medicinu.”
Međutim, samo dan nakon ovih izjava, njegov zamjenik Edin Đerlek, inače dobro povezan s elitnim krugovima novopazarske čaršije, oštro je kritizirao upravu Državnog univerziteta. U svojoj izjavi Đerlek je bio neumoljiv:
“Uprava Državnog univerziteta u Novom Pazaru sramno i skandalozno vrši inkviziciju nad slobodom govora.”
Dok je Zukorlić pozivao na jedinstvo i konstruktivan pristup, Đerlek je ukazao na neodgovorno vođenje univerziteta i pozvao na reakciju najviših instanci. I tu se javlja suptilna, ali zabavna ironija – jedan hvali, drugi napada, a oba to čine u razmaku od samo 24 sata.
Ono što cijelu situaciju čini još zanimljivijom jeste Đerlekova povezanost s lokalnim društvom u Novom Pazaru. Kako tvrde upućeni, njegov amidža je jedan od najpoznatijih čaršijskih brica, što Đerleka stavlja u poziciju da bude u toku sa svim aktuelnostima i narativima koji kruže čaršijom. Očigledno je da se Đerlek distancirao od Zukorlićeve pohvale čim je osjetio negativne struje iz čaršije.
Za razliku od Đerleka, Zukorlić je, prema tvrdnjama, uvijek bio povučen iz društvenog života, neprimjetan i bez stvarnih veza sa pazarskim krugovima. Njegov put do vrha stranke nije prošao kroz društvene mreže čaršije, već kroz politički i porodični kontinuitet. Za Đerleka, čovjeka rođenog u Beogradu, koji je brzo ispoljio bošnjačku kulturu i pazarski način ponašanja, veza s čaršijom je ključna, što se očituje i u ovoj epizodi.
Pitanje koje se sada prirodno nameće jeste – da li je ovim neslaganjima Đerlek već najavio budući raskol u SPP-u? Da li su ovi oprečni stavovi samo znak dubljih problema unutar stranke ili jednostavna nespretna komunikacija?
Kako god bilo, dok Zukorlić planira univerzitetsku ekspanziju, Đerlek već oštri kritiku na temelju informacija iz čaršijskih krugova. Možda su ovo prve pukotine koje pokazuju da se unutar SPP-a kriju različite agende.