U srcu Novog Pazara, grada bogatog historijom i kulturom, leži priča o kući Mahmut-age Dace, koja svjedoči o burnim vremenima i promjenama koje su oblikovale današnji izgled grada. Nakon detaljne analize tri orijentalne gradske kuće sa desne strane rijeke Raške, naša pažnja se usmjerava na jedan poseban objekt u ulici Osmana Đikića br. 2, u mahali Jošanica.
Kuću koju je Mahmut Daca kupio 16. januara 1942. godine od Olivere Popović, krojačice po zanimanju, predstavlja važan dio historijskog i kulturnog pejzaža Novog Pazara. Kupoprodajni ugovor između Mahmuta i Olivere otkriva da je prethodni vlasnik bio Bilal Vrančević, čime se naglašava kontinuitet promjena vlasništva nad ovim značajnim imanjem.
Prva strana kupoprodajnog ugovora iz 1942. godine između Mahmuta Dace i Olivere Popović
Druga strana kupoprodajnog ugovora između Mahmuta Dace i Olivere Popović
Skica plana kuće, bašče i pratećih objekata, koju je Olivera Popović 1942. prodala Mahmutu Daci
Objekat, koji se originalno nalazio u ulici Kralja Aleksandra br. 21, preimenovan je nakon Drugog svjetskog rata u ulicu 1. Maja, obuhvatao je kuću na spratu sa kuhinjom, pekarnicom, dućanom, sobicom za momke, šupom, štalom, ambarom, bunarom i baštom-šljivikom. Ovo imanje predstavljalo je više od samo stambenog prostora; bilo je centar porodičnog i poslovnog života.
Razgovor sa Mithatom-Mitkom Dacom, unukom Mahmut-age, otkrio je da je stara porodična kuća izgrađena 1910. godine, sa ukupnom površinom stambenog prostora od 360 kvadratnih metara, sadržavala dva sprata i devet soba, uz veliki hodnik, četiri hamama i toalet.
Mahmut Daca, poznati trgovac i humanista, nije imao svoje djece sa suprugom Zurifom, te je usvojio Hilma Rašljanina, siroče iz pazarske mahale Potok, odgajajući ga kao vlastitog sina. Hilmo Daca, kasnije direktor Opće bolnice u Novom Pazaru, nastavio je porodičnu tradiciju, doprinoseći zajednici sve do svoje prerane smrti 1959. godine.
Priča o kući Mahmut-age Dace ne odražava samo ličnu historiju jedne porodice, već i historiju Novog Pazara, grada koji je preživio mnoge promjene kroz vjekove. Dok se suočavamo sa izazovima očuvanja naše kulturne baštine, ove priče nas podsjećaju na važnost pamćenja i čuvanja prošlosti za buduće generacije.
