Premijer Kosova, Albin Kurti, održao je danas govor u Skupštini Kosova povodom usvajanja Rezolucije o osudi negiranja genocida u Srebrenici.
Kosovski premijer je, između ostalog, naglasio da je Republika Srpska nastala na genocidu, te da ta tvorevina i dan danas radi na razbijanju Bosne i Hercegovine.
On je, također, naglasio da ne žele kriviti cijeli srpski narod, ali da srpsko političko rukovodstvo mora biti pod stalnim pritiskom sve dok ne prihvate činjenice.
Obraćanje Albina Kurtija prenosimo u cijelosti:
– Danas usvajamo rezoluciju povodom 26. godišnjice genocida u Srebrenici, u Bosni i Hercegovini.
Ovo je pravi plemeniti čin, ne samo u ime Kosova, Albanaca i drugih zajednica koje vi predstavljate, već prije svega u ime našeg univerzalnog čoveka, naše želje za mirom i pravdom. Srebrenica je najveći pokolj na evropskom kontinentu nakon Drugog svjetskog rata. Osuda genocidnih zločina, koju činimo čak i današnjom rezolucijom, trebala bi biti trajna, neosporna, a poči nitelji poniženi, tako da se u budućnosti više nikada neće ponoviti.
Vječno se sjećamo Srebrenice, pozivajući na pravdu. Prije pet godina, 11. jula 2016. godine, otišao sam na dženazu u Srebrenici, na poziv Majki enklava Srebrenice i Žepe, kao i predsjednika Udruženja žrtava i svjedoka genocida.
Srebrenica je bila ispunjena grobnicama i spomen obilježjima. Šta oni kažu svijetu, šta nišani kažu nama?
Prvo, nadgrobni spomenici žale se na nedostatak vojske. 8.372 bosanska muškarca i dječaka, većinom muslimanske i katoličke vjere, ubila je srpska vojska i paravojne formacije. Ali na spomen groblju u Potočaru identificirano je i stavljeno na počinak manje od 7.000 ljudi. Ko su ti zločinci kojima nije bilo dovoljno da ubiju, već čine zločin svih zločina, ne pokazujući kuda su bacali tijela ubijenih? Kakva je to okrutnost zbog koje majke, žene, braća i sestre, djeca tih muškaraca, i danas nakon 26 godina, ostaju bez groba na kojem bi mogli plakati?
Drugo, nadgrobni spomenici žale se na nedostatak kazne za krivce. Milošević, balkanski kasapin, umro je neosuđen. Njegovi saradnici, više od 4 hiljade srpskih vojska upućeni su u Bosnu i Hercegovinu iz Srbije. Većina ne samo da su još uvijek slobodni, već imaju i one koji su u političkoj vlasti i odlučuju.
Naravno, oni više ne mogu ponavljati zločine i genocid, ali rade što mogu, skrivajući tijela žrtve, skrivaju zločince ili ih hvale.
Ko ih je godinama skrivao i skriva od pravde. Ko je skrivao Karadžića i Mladića? Ko ih je odbio predati pravdi? Ko je htio da pohvali i imenuje bulevare u njihovo ime? Karadžić i Mladić sada su osuđeni za učešće u genocidu, a prije nekoliko dana Stanišić i Simatović osuđeni su za učešće u zločinima koje je Srbija počinila u Bosni.
Ali još uvijek njihovi saradnici u ovom zločinu stravične veličine nisu osuđeni. Direktni rezultati genocida, tj. politički subjekt izveden iz etničkog čišćenja, je Republika Srpska u kojoj je ostalo malo Bošnjaka.
Ta tvorevina i sada provodi istu onu politiku na kojoj se temelji – radi na razbijanju Bosne i Hercegovine. Treba kazniti i zločince i rezultate zločina.
Treće šta nam kažu nadgrobni spomenici? Rečeno nam je da budemo oprezni prema onima koji se ne usude pogledati u istinu, onima koji i danas odbijaju izgovoriti riječ genocid.
Budite oprezni prema onima koji se ne izvinjavaju za svoje zločine, jer oni koji ne prihvataju krivicu i ne izvinjavaju se, duboko u srcu, vjeruju da su u pravu.
A ako se okolnosti promijene, nadaju se da će opet ponoviti istu krivicu, isti zločin. Mi ne smijemo dopustiti da se ovo dogodi.
Ne želimo da krivimo sav srpski narod, niti želimo da se osvetimo nad bilo kim. Ali, srpsko političko rukovodstvo trebalo bi da bude pod stalnim i nezaustavljivim pritiskom svih i svuda, sve dok ne prepoznaju i ne prihvate krivicu za zločine koje su počinila u Bosni, na Kosovu i u Hrvatskoj i dok ne upute izvinjenja i pokrenu krivične postupke.
Srpski političari koji brane zločine ne služe svom narodu, miru, niti razvoju regiona, već sve to spriječavaju. Danas se s dubokim bolom i poštovanjem prisjećamo mučeništva 8.372 muškarca i dječaka u Srebrenici, ali i bola hiljada silovanih žena u srpskom pohodu koji je htio nasilno stvoriti novu demografsku stvarnost. Ovaj zločin je dobio ime, a Međunarodni sud pravde ga je sankcionirao kao genocid.
Za više od 12 hiljada ubijenih na Kosovu, za oko 20 hiljada silovanih žena, za gotovo milion protjeranih nasiljem s Kosova, mi znamo da je to zločin, znamo počinitelje, ali još uvijek nismo doživjeli da svi budu kažnjeni u skladu s zakonom. Nalazimo se u situaciji poput one koju je Winston Churchill opisao kada je otkrio Hitlerove zločine, suočavamo se s neimenovanim zločinom.
Naša je dužnost da se sjetimo i poštujemo žrtve njihovih porodica, ali i za dobro svijeta, da damo pravo ime ovom zločinu. Stoga je naša vlada pažljivo započela pripreme za tužbu za genocid, koju ćemo pokrenuti protiv Srbije.
Kažnjavanjem zločina, putem rezolucija poput ove koju je danas usvojila Skupština Republike Kosovo, kroz tužbe poput onoga što priprema Vlada Kosova, doprinijet ćemo da se genocid ne ponovi ni u Srebrenici ni na Kosovu, i nigdje drugdje u našem regionu.
Mi volimo mir i znamo da je on moguć samo ako se zadovolji pravda. Ko zaboravi pravdu, ne radi za mir, rekao je Kurti u svom obraćanju.
Iyvor Saff
