U 72. godini života, na Ahiret je preselio hafiz dr. Halil ef. Mehtić, ugledni bosanski alim, profesor i bivši glavni imam ABIC-a “Deer Park” u Melbourneu. Vijest o njegovoj smrti s tugom je primljena širom Bosne i dijaspore, jer je hafiz Mehtić bio više od vjerskog učenjaka — bio je simbol skromnosti, mudrosti i hrabrosti kroz iskušenja koja su ga pratila cijelog života.
Iz džemata ABIC “Deer Park” u Australiji, gdje je hafiz Mehtić službovao do 2023. godine, stigle su riječi dubokog poštovanja i tuge:
“S dubokom tugom i bolom u srcu primili smo vijest da je na Ahiret preselio naš uvaženi alim, hafiz dr. Halil ef. Mehtić. Bio je jedan od najpoznatijih i najcjenjenijih islamskih učenjaka na našim prostorima – hafiz Kur’ana, profesor, hatib i dugogodišnji imam. Svojim znanjem, blagim riječima i skromnošću ostavio je neizbrisiv trag u životima mnogih ljudi.”
Dodali su da su njegove hutbe, knjige i predavanja bile “izvor nadahnuća i snage za generacije vjernika”, uz dovu da mu Allah, dž.š., podari prostrano mjesto u Džennetu i sabur njegovoj porodici.
Rođen 1953. godine u Donjem Vakufu, hafiz Mehtić je rano pokazao ljubav prema znanju i vjeri. Nakon završene Gazi Husrev-begove medrese i Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu, službovao je kao imam Sultan Ahmedove džamije u Zenici, a 1990. godine postao predsjednik Udruženja ilmijje BiH.
Zbog svog islamskog aktivizma, 1986. godine je uhapšen i osuđen na tri godine zatvora — postao je prvi politički zatvorenik u bivšoj Jugoslaviji koji je kasnije dokazao svoju nevinost. Ipak, upravo u zatvoru, u najmračnijim danima, hafiz Mehtić je naučio cijeli Kur’an napamet.
Njegovo svjedočenje o tom periodu ostalo je duboko urezano u sjećanja mnogih. Govorio je s neizmjernom emocijom, podsjećajući na suze, poniženje, ali i ljudskost koja je pobijedila strah.
Emotivni govor koji su svi zapamtili
“Kada sam ja 1986. uhapšen bio, vjerujete li da su skoro svi iz komšiluka moju kuću zaobilazili kao da je zaražena. Ljudi s kojima smo se družili prelazili su na drugu stranu ulice da se ne sretnu s mojom suprugom. Ja sam bio u medijima predstavljen kao državni neprijatelj. Ali, taj moj komšija, Đurić Milan – Dido, nijedno jutro nije prošlo da nije došao do vrata i pitao moju ženu: ‘Treba li ti šta iz prodavnice?’ Nikad se nije vratio, a da nije donio litar mlijeka, čokoladu za djecu ili kesu bombona…”
U suzama je opisao trenutak kada je, nakon petnaest mjeseci tamnice, izašao iz zatvora:
“Kad sam došao, nisam se još ni s djecom zagrlio, a supruga kaže: ‘Ajmo do Milana.’ Kad smo došli, čovjek nije plakao – suze su frcale. Govorio je kroz jecaje: ‘Evo nam ga, kono, došao je naš Efendija!’ Onda je izašao po čaršiji i svima govorio: ‘Vratio nam se naš Efendija iz zatvora!’”
Te riječi, izrečene kroz drhtav glas i suze, bile su svjedočanstvo o snazi vjere, o ljudskosti koja nadilazi nacionalne i vjerske granice.
Tokom rata, hafiz Mehtić je bio pripadnik Prve zeničke brigade i jedan od osnivača Sedme muslimanske brigade, a kasnije se posvetio obnovi vjerskog života i obrazovanja. Osnovao je Islamsku pedagošku akademiju u Zenici (danas Islamski pedagoški fakultet) i postao prvi muftija zenički.
Magistrirao je u Karačiju, doktorirao na Univerzitetu Ez-Zejtuna u Tunisu, a iza sebe je ostavio brojne knjige i članke. Bio je kandidat za reisu-l-ulemu 2012. godine, a njegovo ime i dalje se spominje s poštovanjem u akademskim i vjerskim krugovima.
Hafiz Halil ef. Mehtić bio je glas koji je nosio poruku vjere, ali i ljudskosti. Njegov život bio je spoj iskušenja, znanja i ljubavi prema Kur’anu. Otišao je tiho, kako je i živio — ali je ostavio glas koji i dalje odzvanja među onima koji su ga slušali.
Rahmetullahi alejhi rahmeten vasiah.