Novi Pazar, 7. oktobar 2025.
Piše: Redakcija Sandžak Danas
Priče koje ostaju urezane u sjećanje nisu one o bogatstvu i slavi, već o ljudskosti, jednostavnosti i iskrenosti. Takva je i priča Novopazarca Samira Zoranića, koji je veći dio života proveo u Švicarskoj, a danas penzionerske dane provodi u Novom Pazaru.
U emotivnoj objavi objavljenoj na društvenim mrežama, Samir je podijelio jedno nezaboravno sjećanje iz 1994. godine – trenutak koji ga je trajno povezao s legendom narodne muzike, Halidom Bešlićem.
Te 1994. godine, Zoranić je radio kao glavni menadžer u poznatom restoranu Hirschen–Hagneck, smještenom između Berna i Biela. Bio je to restoran u kojem su se, kako kaže, okupljali ljudi “od Vardara pa do Triglava” – mjesto na kojem se čuvala zajednička emocija i nostalgija za domovinom.
- „Naše osoblje bilo je izuzetno – profesionalno, vrijedno i nasmijano. Imali smo i jednu od najboljih muzičkih postava u Evropi. U goste su nam redovno dolazili najveći pjevači s prostora bivše Jugoslavije: Enes Begović, Šerif Konjević, Sinan Sakić, Halid Muslimović, Kemal Malovčić, Šemsa Suljaković, Osman Hadžić, Alen Islamović, i mnogi drugi. Ali, kad bi došao Halid Bešlić – to je bio praznik nad praznicima“, prisjeća se Samir.
Jedne nedjelje, sala je bila dupke puna. Više od petsto ljudi željno je čekalo svaku Halidovu pjesmu. Atmosfera je bila električna. No, oko pola noći, muzika je iznenada stala – mikseta je prestala raditi.
- „Zovemo kolege, saznajemo da na tridesetak kilometara ima mikseta, ali dok se donese i montira – gotovo, sat i po gubiš. Publika nervozna, mi svi pod stresom. A onda Halid prilazi meni i kaže: ‘Samire, nemoj se sekirat, ovo ću ja da sredim.’“
Bešlić je tada, uz harmonikaša Samira Kadića, odlučio da nastavi nastup bez ozvučenja. Od stola do stola, pjevao je “na suho”, samo uz harmoniku – glasom koji je nosio cijelu salu.
- „To što je uradio publika nikad nije zaboravila. Halid se spustio među ljude, pjevao s njima, grlio ih. Kada je mikseta napokon stigla, niko nije htio da je priključi – Halid je već bio dio svakog stola“, ispričao je Zoranić.
Noć se pretvorila u legendu. Priča o toj večeri prenosila se među dijasporom širom Evrope – od Švicarske i Njemačke do Švedske i Luksemburga.
- „Bio je to čovjek s dušom, uvijek svoj i uvijek skroman. Neka ti je vječni rahmet, dobri insanu“, završava Samir svoju ispovijest.