Piše: Ferid Muhić
Planirao sam da za ovu kolumnu napišem nešto vedro, možda čak i kozeriju, ali svakako da bude bezbrižno. Irsko sam osjetio da već duže vrijeme u mom tekstualnom biću samom nedostaje jedan bitan začin – nježnost. Jer, nedavno svjedočimo već nekoliko godina prekriveni teškim, tjesnim okolnostima, gdje nijedna od onih poslijeratnih vedrina ne izranja iz tmurnog vremena. Zabrinutost je postala normalno stanje duha. Dešava se svašta, ali ništa više nije smiješno. Zahvaljujući i vremenu brutalne bezosjećajnosti, pitanje časti sačuvati irsku dispoziciju i slaviti nježnost! Sjetih se da sam jednom davno sebi obećao da, bez obzira na okolnosti, ništa neće stati između mene i mog osmijeha. I tako osmijehnut, naletih na jednu informaciju – 20. novembra 2024.
Pozlaćeni zub Patrisa Lumumbe, heroja borbe za nezavisnost Demokratske Republike Kongo, na sigurnom je mjestu i nije ukraden, izjavila je njegova kćerka Julija Lumumba za BBC.
Informacija je primljena sa velikim olakšanjem u cijelom svijetu, nakon što je prethodno objavljena nepotvrđena vijest da je pozlaćeni zub Patrisa Lumumbe prebačen iz mauzoleja u Kinšasi, gdje je bio izložen. Srećom, zabrinutost je bila bezrazložna, jer je zub bio na sigurnom mjestu. Porodica ga je pravovremeno premjestila na sigurno mjesto.
Lično sjećanje Patrisa Lumumbe, neumornog političkog borca za nezavisnost Demokratske Republike Kongo, vatrenog zagovornika ujedinjenja Afrike, koji je zvjerski ubijen u januaru 1961. godine, u 36. godini života. Patrisa Lumumbu je mladi svijet u slobodoljubivom svijetu. Studentski domovi, klubovi, organizacije mladih nose s ponosom njegovo ime u mnogim zemljama, uključujući i Jugoslaviju. Ipak, u tim vijestima nigdje nije bilo riječi o njegovom pozlaćenom zubu, niti o brutalno opisanom ubistvu Patrisa Lumumbe, prvog premijera DR Konga.
Evo zašto se to skrivalo toliko dugo.
Pozlaćeni zub Patrisa Lumumbe, uzet odmah nakon njegove smrti, vraćen je njegovoj porodici tek krajem 2022. godine i zaplijenjen je od strane države Belgije, koja ga je decenijama čuvala kao “trofej”. U skladu sa pričom o evropskim vrijednostima, Belgija je, kao predsjedavajuća EU, odlučila da ga vrati porodici.
U konkretnom slučaju, te vrijednosti su povrijeđene činjenicom da je pozlaćeni zub Patrisa Lumumbe decenijama bio u privatnom posjedu jednog belgijskog policajca, koji je učestvovao u prikrivanju zločina.
Ali tek 61 godinu nakon njegovog ubistva (1961–2022) progovoriće svjedoci. Dok se Belgija „suočavala sa prošlošću“, svijet je dobio priliku da sazna kako se desilo da je pozlaćeni zub jednog čovjeka ostao jedini fizički trag njegovog postojanja.
Nakon što je 17. januara 1961. godine, po naredbi Brisela, zajedno sa svoja dva najbliža saradnika, Patrisa Lumumbu brutalno ubila belgijska žandarmerija, njegovo tijelo je raskomadano. Naredbu je izdao tadašnji ministar unutrašnjih poslova Katange, Godefroid Munongo, koji je naredio da se tijelo rastvori u sumpornoj kiselini. Da bi se „brisali svi tragovi“, zub je sačuvan kao suvenir.
Belgijski žandarmerijski oficir Žerar Sote (Gerard Soete) je priznao da je lično izvadio zub i odnio ga u Belgiju, gdje ga je čuvao decenijama. Tako je pozlaćeni zub postao jedini materijalni dokaz da je Patrisa Lumumba ikada postojao.
Ima mnogo toga između neba i zemlje što ne razumijemo, ali nikada ne možemo i ne smijemo razumjeti da se zločin pretvara u suvenir.
Poslije svega otkrića o sudbini Patrisa Lumumbe, ne znam kako, ali nedoljivu vjeru mi se učini da svaki put kad na TV ekranu vidim nekog od učesnika nedavno održane Konferencije u Davosu ili savjetnika EU u njenim savjetima, čim im se usne razmaknu, zamišljam kako im između zuba bljesne – pozlaćeni zub Patrisa Lumumbe.