Lionel Mesi: Veliki fudbaler, a pročitajte i koliko je veliki ČOVJEK!

677

Lionel Mesi jeste najbolji fudbaler koji je igrao fudbal početkom 21. vijeka, mada se sa tim sigurno neće složiti oni kojima je Kristijano Ronaldo draži, ali ono što je sada otkriveno da je uradio poslije deklasiranja Almerije sa 8:0 – o njemu govori mnogo više nego bilo koji nestvarni dribling, asistencija ili čudesni gol u dresu Barselone.

Priču koja je pred vama otkrio je nekadašnji kapiten reprezentacije Kolumbije, Fabijan Vargas, koji je objelodanio šta se desilo 2010. godine kada je on nastupao za Almeriju, u koju je stigao iz Boke Juniors.

Tog 20. novembra 2010. na stadionu “Mediteranske igre” došlo je 21.500 ljudi sa nadom da će njihovi ljubimci da naprave podvig i pobjegnu sa pretposljednjeg, 19. mjesta tabele, tako što će, nekim čudom, da pobjede drugoplasiranu Barselonu predvođenu Mesijem. A na stadion je došao i Vargas, sa jednom drugom nadom.

Naime, u njegovoj rodnoj Kolumbiji desile su se velike poplave, koje su, što zbog bujica, što zbog velikih i brojnih klizišta dovele do smrti 174 osobe, uz 225 povrijeđenih, 19 nestalih, a čak milion i po raseljenih lica jer su im domovi bili uništeni ili teško oštećeni.

I, Vargas je prije početka utakmice prišao 23-godišnjem Argentincu, zamolivši ga da mu da dres po završetku duela, kako bi Kolumbijac organizovao njegovu humanitarnu prodaju i tako skupio dodatni novac za one pogođene ovom katastrofom. Mesi, koji je već prestao da bude osporavan da je “previše mali za veliki fudbal”, izrastavši u istinskog fudbalskog giganta, prosto je rekao “U redu” i… meč je počeo.

Samo, utakmica se nije odvijala onako kako je 21.500 navijača priželjkivalo. Štaviše, Fabijan Vargas, kao zadnji vezni Almerije, muku je mučio i sa Mesijem i sa ostatkom čudesnog veznog reda Barse u kome su “terenom leteli” i Ćavi, i Inijesta, a u napadu Pedro i David Vilja.

Taj let je bio priličon strašan po rivala, jer kada se čuo posljednji zvižduk sudije Munjiza Fernandeza, na semaforu je pisalo: Almerija 0 – Barselona 8.

Lionel Mesi je dao tri gola. Dvaput je asistirao. Bio je presrećan, poput saigrača među kojima je bio i dvostruki strijelac, rezervista Bojan Krstić (po jednom su strijelci bili Inijesta i Pedro, a desio se i autogol Ariadele). Cijela Barsa je bila u euforiji, krenulo se po šampionski tron, koji je na kraju sezone i uzet za četiri boda ispred “Ronaldovog Reala” (uz 53 gola nestvarnog Mesija na 55 mečeva u svim takmičenjima), a Almerija… Almerija je bila u šoku. Totalnom.

Vargas – takođe.

“Toliko sam bio snužden, ma… na momente i bijesan, da sam odmah otišao u svlačionicu. Nisam se ni sjetio da sam uopšte progovorio koju riječ sa Mesijem prije utakmice”, prisjetio se Kolumbijac.

Kad, u svlačionici…

“Odjednom mi je došao naš ekonom i rekao da me neko traži. Odem ispred, da vidim ko je, kad ono – Mesi. Drži neku torbicu. Sjećam se da mi je rekao ‘Evo, ovo sam uspio…’. Zahvalio sam mu se, zagrlio ga, misleći da je u torbi koju mi je dao Argentinac upravo dres Lionela Mesija”.

Ono što je potom uslijedilo, ostavilo ga je u čudu:

“Vratio sam se u svlačionicu, otvorio torbu, kad tamo ne samo spakovan Mesijev dres, već pored njegovog i Ćavijev, i Inijestin, i Danija Alveša i Karlesa Pujola! Nikada neću to zaboraviti! Stvarno, volio bih da taj momak obori sve žive rekorde. Jer, zbog onoga što je tada uradio, u meni ima najvećeg navijača. Za sva vremena!”, priznao je Vargas.

Što reče Maja Angelu, američka pjesnikinja (koja je u životu prošla pravi mali pakao prije nego što je svoje talente uspijela da predstavi svijetu, a bila je silovana kao dijete, radila i kao noćna plesačica, bila prisiljena da bude i prostitutka, udajom za jednog Grka ušla u pjevačke, potom pjesničke vode, na kratko i novinarske vode, a pritom spadala u velike borce za ljudska prava):

“Shvatila sam da će ljudi zaboraviti šta ste rekli, zaboraviće i šta ste uradili, ali nikada neće zaboraviti kako su se zbog vas osjećali”.

Nisu Kolumbijci zaboravili ni akciju Vargasa koji je u dalekoj Španiji želio da pomogne zemljacima, ni čudesnog Mesija koji je pokazao da je biti Čovjek – važno i moguće svuda i na svakom mjestu, koliko god vas malim ili velikim smatrali.

Izvor: Sandžak danas/Blic