Šta je nama konkretno potrebno?
Nama je potrebna dalja integracija Bošnjaka, njihovo veće učešće u svim institucijama, naročito policiji i pravosuđu, nastavak investicija u infrastrukturu, ekonomski i socijalni razvoj. To je najbolja zajednica bošnjačkih opština. U tim opštinama trenutno imamo investicije koje premašuju 200 miliona evra. Šta će mi zajednica koja je izolovana, posvađana, demografski opustošena, ekonomski neodrživa i infrastrukturno nepovezana. Naravno, uvek je teže baviti se realnim životom nego političkim fikcijama i fantazmagorijama.
Predsjednik Socijaldemokratske partije Srbije Rasim Ljajić rekao je za Politiku da je inicijativa Sulejmana Ugljanina o formiranju Zajednice bošnjačkih opština već viđena i doživljena stvar.
-Početkom devedesetih godina kada je počeo rat u Hrvatskoj, Ugljanin je izjavio, a kasnije i besomučno ponavljao, da će za „Bošnjake u Sandžaku tražiti prava i status koji dobiju Srbi u Hrvatskoj”. Kao što znamo, Srbi u Hrvatskoj, ne da nisu dobili nikakav status, nego su u najvećoj mjeri i protjerani 1995. godine. Toliko o tim analogijama i prostom upoređivanju neuporedivih stvari. Tako je i sada.
On traži zajednicu bošnjačkih opština, i to će za jedan dio javnosti u Sandžaku i regionu da zvuči logično. Ja samo znam da je to skroz nerealno. ZSO na KiM je dio međunarodnog sporazuma potpisanog u Briselu, čiji je garant EU, a podržanog i od SAD. To je, dakle, međunarodna obaveza koju je prihvatilo kosovsko rukovodstvo, na čelu sa Hašimom Tačijem. I pored toga, ona još uvijek nije formirana zbog protivljenja nekog drugog rukovodstva, što je, samo po sebi, dosta neuobičajeno. Znači, na Kosovu nema još ZSO, koja je i potpisana od političkih predstavnika Albanaca i podržana od svijeta.
A ko će da podrži tu Ugljaninovu zajednicu?
Slovom i brojem niko. Ni u Srbiji, ni u svijetu. Ako hoćete da budete neuspješni vi samo postavite nerealan cilj. I to Ugljanin radi već više od 30 godina. Postavlja ljestvicu na 10 metara, a ne može da preskoči ni metar. I naravno da to stvara i lične i kolektivne frustracije.
Iz Sandžaka stiže još jedna inicijativa o izmjeni grba, himne i zastave…
Ta inicijativa više ima marketinški karakter. Njen rezultat je unapred poznat. Od nje nema neke velike štete, ali neće biti ni uspjeha. Nije mi jasan tajming kad se pokreće. Kao da smo riješili sve probleme u zemlji, pa je došao red i na državne simbole. Čak bih i razumio da je recimo pokrenuta inicijativa da se pored državne i narodne zastave, koje postoje, donese odluka i o narodnom grbu, uz postojeći državni. To bi recimo imalo nekog smisla, jer bi taj narodni grb mogao da simbolizuje multietnički karakter zemlje. Međutim, u ovim okolnostima, svaku raspravu o ovoj temi smatram izlišnom.
Kako ocjenjujete saradnju sa SNS?
Saradnja je zaista više nego korektna. Kao manjinski partner u koaliciji uvek možete da nađete razloge za nezadovoljstvo, ako ih tražite. Ali u najvećoj mjeri smo ispoštovani kako je i predviđeno našim predizbornim dogovorom. I tamo gde se na lokalu pojave problemi, promptno ih rešavamo. Kad postoji dobra i stalna komunikacija lako se nađe riješenje i za teže nesporazume.
(Politika)
