Predsjednik Socijaldemokratske partije Srbije Rasim Ljajić od saobraćajne nesreće u aprilu, u kojoj je poginuo njegov stranački kolega i prijatelj, a on sam bio ozbiljno povrIJeđen, nije se puno pojavljivao u medijima. Intervju za novogodišnji broj Danasa prvi je koji daje od nesreće od koje se uspješno oporavio.
„Posle tolikih povreda i lomova i ljekari su u čudu da sam se relativno brzo oporavio. A svakako, da je sve to i te kako imalo uticaj na moje poglede i kada je u pitanju politika, ali i život uopšte. Mnogi moji prijatelji su se pokazali da to nisu, a neprijatelji su se pokazali da to stvarno jesu“, kaže Ljajić odgovarajući na pitanje koliko je nesreća uticala na njegov život.
Nema vas toliko na političkoj sceni, čini se da se više okrećete drugoj ljubavi – sportu. Potpredsjednik ste JSD Partizan, a mnogi su vas pominjali kao mogućeg predsjednika FSS. Otkud vi u Partizanu i da li je tu kraj vašim sportskim ambicijama? Čelno mjesto u FSS i dalje je upražnjeno.
Nisam nikada silazio sa političke scene, ali je tačno da me u medijima ima manje, jer je to bio moj izbor. Naprosto sam smatrao da posle 20 godina javnost treba da se odmori od mene, a bogami i ja od javnosti. Umjesto televizija, medija i društvenih mreža, išao sam na teren, razgovarao sa ljudima, tražio nove ljude i tako koristio tradicionalne metode političkih kampanja. Što se Partizana tiče, već sam bio potpredsjednik Upravnog odbora Fudbalskog kluba u jednom periodu, a ova pozicija u Sportskom društvu dobro zvuči, ali u operativnom smislu ne znači puno. Potrudiću se ipak da i sa te pozicije doprinesem stabilizaciji klubova, prije svega u smirivanju unutrašnjih sukoba i podjela. Nije tajna da sam razmišljao o kandidovanju za predsjednika FSS, ali kada sam vidio da je Piksi formalno selektor, a praktično i predsednik Saveza i da neće dozvoliti da iko sa strane uđe i remeti tu „idilu“, odustao sam. Nažalost, danas savez služi mahom za sinekure i zato po svaku cijenu želi da se zadrži „status kvo“. Nema tu želje za bilo kakvim reformama i modernizacijom, pa nije ni čudo što niko i ne smije da kaže da je reprezentacija na Svjetskom prvenstvu doživela potpuni neuspjeh.
Počasni ste predsjednik FK Novi Pazar, potpredsjednik Partizana, za koga navijate kada igraju ta dva tima?
– Da mi sin igra protiv Novog Pazara, je ne bih mogao da navijam protiv kluba iz grada u kome sam rođen i odrastao.
Do prije nekoliko godina se smatralo da vlada bez Rasima Ljajića na nekoj ministarskoj poziciji nije moguća. Da li vam nedostaje ministarska funkcija? Bilo je, pokazalo se pogrešnih, spekulacija pri formiranju ove vlade da ćete biti ministar. Možda će vas biti u nekoj sledećoj?
– Dosadilo mi je da se pravdam zašto sam u svakoj vladi. Kada ništa nisu imali protiv mene, govorili su da sam vječiti ministar. Morao sam to negdje da prekinem, mada je postojao politički rizik takve odluke, smatram da je to jedna od mojih boljih odluka. I inače su ovo dvije najbolje godine u mom životu, samo da nije bilo tog nesrećnog udesa. Zato je moja poruka svima koji se bave politikom, da ima života i bez politike. I neki moji poznanici su igrali na kladionici da ću biti ministar, iako sam im odmah rekao da se to neće desiti. Želio sam da dam šansu drugim mlađim ljudima i da pokažem da nismo klasična liderska stranka. Naravno da razmišljam o sledećoj vladi i svom učešću u njoj, jer sam se i povukao da bih se jednog dana vratio.
Najavili ste da ćete se posvetiti stranci. Izjavili ste da je SDPS, posle SNS i SPS, „treća politička snaga u zemlji po razvijenosti partijske infrastrukture“. Zašto ne izlazite sami na izbore?
– I dalje tvrdim da smo stranka sa 142 odbora u Srbiji. Lagao bih ako bih rekao da su to sve odbori koji imaju masovno članstvo, ali svakako funkcionišu i sprovode partijske aktivnosti u svim tim opštinama. Ne znam koje duge stranke to imaju, izuzimajući SNS i SPS. Da bismo išli sami na izbore, potrebno je da budemo sigurni u uspjeh i da imamo novca za kampanju. Realno govoreći, para nemamo, a postoji i veliki rizik da li bismo u ovako polarizovanim političkim okolnostima prešli cenzus. Za manje od godinu i po dana će biti redovni lokalni izbori i sigurno ćemo u nekim opštinama nastupiti samostalno. I to će biti dobar test.
Bili ste u koaliciji sa Borisom Tadićem i DS, sada ste sa Aleksandrom Vučićem i SNS. Ko je „lakši“ koalicioni partner?
– Kao prvo, nikad ne pljujem u bunar iz koga sam pio vodu. To me još rahmetli majka naučila. Drugo, kada ste manjinski partner, da ste i sa rođenim bratom u koaliciji, bilo bi problema i nezadovoljstva. Prije Tadića i Vučića, sarađivao sam i sa Koštunicom i mogu vam reći, bez obzira na sve političke razlike, da me on najviše uvažavao i poštovao. Čovjek je sada u penziji, nemam nikakvog razloga da to govorim, ali to je istina. Sa Tadićem sam imao najviše podudarnosti u političkim stavovima, dok je Vučić realno najviše uradio, posebno u Sandžaku. Trenutno, samo u Novom Pazaru, imamo projekte koji se sada realizuju, čija je vrijednost preko 150 miliona evra. Nekada smo se radovali kao mala djeca investicijama od 150 miliona dinara. I to ću vam reći sada, a reći ću i za 10 godina, kada budem davao intervju za vaš list, jer su to činjenice i lako provjerljive stvari.
Da ste ministar u Vladi Srbije, kako biste odgovorili na neke od aktuelnih političkih izazova – Kosovo, EU, Rusija?
– Rukovodio bih se sa tri osnovna principa. Pod jedan, emocije nikada nisu bile dobar saveznik u politici. Dva, pragmatizam. Tri, realizam. Bez obzira na sve slabosti sadašnje Evropske unije, EU za nas zaista nema alternativu. Ako bih gledao kroz ljude koji trenutno sede u Briselu, ili su na važnim pozicijama u zemljama EU, onda nikada ne bih voleo da budem u tom društvu. Međutim, ti ljudi su prolazni i njihova potkapacitiranost ukazuje da se EU suočava sa krizom liderstva, ideja i vrednosti. Većina tih ljudi su klasične „rejting efendije“, za koje smo mislili da su samo balkanska specifičnost. Upravo iz te institucionalne i vrijednosne krize EU proističe i nesposobnost da se riješava i kosovski problem. Umjesto da se bavi suštinom, EU je promjenila nekoliko strategija u proteklih 15 godina, pa smo od „standardi prije statusa“, preko Briselskog sporazuma, došli do francusko-njemačkog prijedloga. A istovremeno se umnožava broj specijalnih savjetnika za Balkan, pa imamo britanskog, njemačkog, francuskog, slovenačkog, američkog, savetnika EU. Diplomate od prije 20-25 godina su realno bili Liga šampiona u odnosu na aktuelnu garnituru.
Formiran je novi saziv BNV. Da li će ta institucija konačno postati otvorena prema svim bošnjačkim listama?
– Nažalost neće, jer su po prvi put većinu formirale dve stranke, SDA i SPP. Uprkos našim apelima i pozivima da sve četiri liste koje su prošle cenzus formiraju to veće, ove dve stranke su se odlučile za čvrsto savezništvo i mi im na tom putu želimo sreću, jer nam to olakšava političku borbu, pošto umjesto dva, sada imamo posla sa jednim političkim blokom kao rivalom. Mržnja prema meni lično i SDP je bila ključni razlog ove dvije stranke, naročito Ugljanina, da sklope ovaj savez.
Čini se da su unutarbošnjački odnosi nešto mirniji nego što su ranije bili. Da li kontaktirate sa Zukorlićem, Ugljaninom? Ima li nekog minimalnog zajedničkog interesa među vama?
– Tačna je konstatacija da je politička scena mirnija, da nema većih sukoba i da se sve svodi na jednu uobičajenu političku borbu. Ranije smo imali izbore kada smo se plašili da li će pasti krv, a sada se sve odvija u jednoj, ipak, normalnijoj atmosferi. Iskreno, ja lično nemam kontakt ni za Zukorlićem, ni sa Ugljaninom, ali naši ljudi na lokalnom nivou razgovaraju, nekada i pregovaraju i to je takođe pozitivna stvar u odnosu na prethodni period.
Kako aktuelna kriza na Kosovu utiče na Novi Pazar i taj dio Sandžaka? Geografski ste blizu, ekonomsko-švercerskim kanalima povezani?
– Aktuelna kriza ima uticaj na ekonomski i trgovinski aspekt. Mnogi kupuju, posebno voće i povrće, na Kosovu pa prodaju u Novom Pazaru. Sada je taj transport otežan. Takođe sa Kosova, naročito sa severnog dela, Pazar se snabdeva namirnicama i različitom robom, tako da je i tu evidentna ekonomska šteta.
Bili ste politički aktivni i devedesetih godina. Neki današnje vrijeme porede sa tim strašnim godinama. Da li vidite sličnost?
– Ima naravno i sličnosti i razlika. Razlika je što je nacionalizam, koji je bio imanentan na balkanskim prostorima, dobio puno pravo građanstva u mnogim evropskim zemljama. Razlika je i to što ne vjerujem u nove ratove. Međutim, to nije za veliku utjehu, s obzirom na količinu mržnje koja se proizvodi u regionu i koja nikako da nađe puteve da izađe sa ovih prostora. Plašim se da smo izgubili bitku sa mlađim generacijama, koje su odrastale u ratnom i postratnom ludilu i da je u tom pogledu situacija možda i drastičnija nego u devedesetim godinama.
Kakvo god o vama neko imao mišljenje, svi se slažu da djelujete kao rijetko pristojan čovjek na našoj političkoj sceni. Umete da razgovarate i sa političkim protivnicima, ostavljate utisak staloženog i tolerantnog čoveka. Čini se da staloženost, pristojnost i tolerancija i te kako fali našem društvu, pogotovo političarima. Što ne posavjetujete, održite koju lekciju, koalicionim partnerima?
– Pristojnost, tolerantnost i normalnost su odlične karakteristike za jednog zeta. Takvog majka za svoju ćerku može samo da poželi. U današnjoj politici i na globalnom nivou, pa i našim regionalnim okvirima, to je veliki hendikep. Što ste finiji, to ste jeftiniji. Danas se traži agresivnost, bahatost, populizam, ukoliko hoćete da uspjete. Traži se žovijalnost, vrcavost, da više izgledate kao komičar nego kao političar. Ako ste pristojni, to znači i da ste dosadni. Ja svakako nemam namjeru da se pod stare dane mijenjam, pa makar nemao nikakvog uspjeha.
Kakvu 2023. godinu očekujete? Da li ćemo da „pocrkamo“, kao što nekada kaže predsjednik, ili ćemo da prosperiramo, kao što takođe predsednik tvrdi?
Mi kao društvo bismo htjeli da nam bude bolje a da se ništa ne promjeni. A neće nam biti bolje dok ne počnemo da živimo u realnosti i sadašnjosti, a za to je potreban kako individualni, tako i kolektivni napor. Znajući nas, „status kvo“ nam ne gine i u 2023. U ovom trenutku Vučić, sa podrškom koju ima, predstavlja branu narastajućoj ekstremnoj desnici u Srbiji i mislim da će to biti glavni izazov i njemu i svima nama.
Izvor Danas
foto FoNet
