Kad Piksi pokušava da umanji Ljajićevu vrijednost, brojke govore suprotno – Bošnjak iz Novog Pazara ostvario je ono što “gospodin Mister” nikad nije mogao.
Piše: Redakcija Sandžak Danas
Kada je Dragan Stojković Piksi pokušao da ponizi Adema Ljajića javnom izjavom i stavi znak pitanja na njegov doprinos reprezentaciji, mnogi su zaboravili jednostavnu stvar – fudbal se igra i meri činjenicama, brojkama i klubovima koje ste prošli. A tu se priča okreće – i to dramatično – u korist momka iz Novog Pazara.
Ljajićevih 10 klubova – evropska elita
Adem Ljajić je promijenio 10 klubova u svojoj karijeri, među kojima su giganti poput Fiorentine, Rome, Intera, Torina, Bešiktaša i trenutno – Novi Pazar, gdje kruniše svoj povratak korijenima. Sa 56 nastupa i 17 golova za Novi Pazar, pokazuje da nikada nije igrao samo “da odradi”.
Njegova evropska karijera je impresivna. Igrao je u Serie A, jednoj od najtežih liga svijeta, nosio dres klubova koji su igrali Ligu šampiona i Ligu Evrope, a bio je omiljen u Turskoj gdje je nastupao za Bešiktaš i Karagümrük. Sa 47 nastupa za reprezentaciju Srbije i 9 golova, uprkos političkim i identitetskim preprekama kao Bošnjak, postao je ikona upornosti.
Piksi – 5 inostranih klubova, ali nijedan elitni
A šta kaže karta karijere Dragana Stojkovića?
Radnički Niš, Zvezda – domaći klubovi. U inostranstvu? Olimpik Marsej (29 nastupa), Verona (19 nastupa), i najveći dio karijere – čak 183 utakmice za japanski Nagoya Grampus Eight. Dakle, čovjek koji predstavlja vrh srpskog fudbala veći dio inostrane karijere proveo je na Istoku, u ligi koja tada nije imala nikakav svjetski ugled.
Piksi nikada nije bio član nijednog italijanskog, engleskog ili španskog giganta. Dok se Adem borio sa najjačima, Piksi je birao komfor – i pritom nikad nije imao istinsku evropsku sezonu za pamćenje.
Bošnjak u sistemu koji sputava – Ljajićeva karijera kao simbol borbe
Adem Ljajić nije imao samo sportske prepreke. Bio je i ostao Bošnjak u zemlji u kojoj se politički, kulturno i medijski sistemski zanemaruju i omalovažavaju pripadnici njegovog naroda. Ipak, uspio je da se probije – i to ne zahvaljujući sistemu, već uprkos njemu.
Da je bilo pravednije, Adem bi bio nosilac igre Srbije mnogo duže. Umjesto toga, osporavan je, kritikovan, a sada i javno potcenjivan od strane selektora koji nikada nije imao ovakvu karijeru po klubovima.
Brojke ne lažu
Adem Ljajić – 10 klubova, među njima elita Evrope.
Dragan Stojković – 5 inostranih klubova, sa vrhuncem karijere u Japanu.
Kada Piksi sljedeći put poželi da kritikuje Ljajića, trebalo bi da se pogleda u statističko ogledalo. Jer dok je jedan Bošnjak iz Pazara gradio ime u fudbalskim tvrđavama Evrope, drugi je – uz sav publicitet – ostao daleko od svjetskog vrha. Pogledajte uporedne tabele i sami se uvjerite.
