Na društvenim mrežama pojavio se video koji je u tišini, ali snažno, dotakao srca hiljada ljudi. Suprug Almir Mehović objavio je niz zajedničkih fotografija sa svojom suprugom Irmom, koja je preselila prije nekoliko sedmica, uz ispovijest koja ne traži sažaljenje, nego razumijevanje. U vremenu kada vijesti brzo prolaze, a naslovi se smjenjuju, Almirova poruka ostala je da stoji – kao svjedočanstvo ljubavi koja ne prestaje smrću.
- „Zauvijek moja vila, moj ponos“, započinje Almir, opisujući Irmu kao ženu koja je u njegov život ušla tiho, a postala sve. Nije tražila pažnju, kaže, ali ju je prirodno imala. Njeno prisustvo umirivalo je prostor, a njemu davalo sigurnost da je tamo gdje treba da bude.
- „Bila mi je žena, ali i kuća“, napisao je. Mjesto povratka, oslonac u umoru i sumnjama. Tek nakon njenog odlaska, priznaje, shvatio je koliko se čovjek može osloniti na nečije prisustvo – i koliko ga to odsustvo može slomiti.
Njenim odlaskom, kako piše, nije nestala samo ona. Nestao je red u danu, glas koji ga doziva imenom, budućnost kakvu je zamišljao. Dok su drugi čitali vijesti, uzdisali i nastavljali dalje, za njega je sve stalo.
„Ono što za svijet traje jedan dan, za mene traje zauvijek.“
Irmu ne opisuje kroz titule ni fraze, već kroz ono što se ne može izmjeriti: osmijeh koji ne glumi, dobrotu koja se ne dokazuje, ljepotu koja ne traži ogledalo. Bila je, kaže, ona rijetka osoba pored koje se čovjek osjeti boljim nego što misli da jeste.
Čak i u najtežim trenucima nosila je osmijeh – ne iz slabosti, nego iz snage. I tako je, piše Almir, i otišla: nasmijana, kao da nije htjela da povrijedi ni odlaskom. Ostavila ga je u bolu bez imena, u tišini glasnijoj od vike, u životu koji ide dalje dok on uči kako se diše bez nje. Ali ostavila mu je i ponos – tihi, muški, koji ne viče.
Ponos što je bio njen muž. Ponos što je volio ženu koju su ljudi pamtili, a on izgubio.
- „Irma nije bila samo moja ljubav. Bila je razlog“, poručuje Almir, zaključujući da neki ljudi ne umiru – oni se presele u bol onih koji su ih najviše voljeli.
Nakon Irme, vrijeme je, kaže, promijenilo oblik. Dani su isti na kalendaru, ali u njemu više nemaju red. Jutra dolaze bez pitanja, noći bez milosti, a najteže je shvatiti da nema kome reći da je preživio još jedan dan. Ova ispovijest nije samo oproštaj. Ona je dokaz da iza svake kratke vijesti stoji nečiji cijeli život – i ljubav koja ne prestaje ni kada riječi utihnu. Pogledajte video ispod teksta.