Ljubav prema strastima, ženama, sinovima, gomilama zlata …

51

„Ljudima je uljepšana ljubav prema strastima, ženama, sinovima, gomilama zlata i srebra, rasnim konjima, stoci i usjevima. To su užici ovog dunjaluka, a povratak Allahu je najljepši..“ (Ali Imran, 14.)

U ovom ajetu je sve pobrojano za čim ljudi žude ili šta ih privlači, pa da pojedinačno kažemo pomalo o svemu pobrojanom.

Strasti –

Prohtjevi ili strasti su najjači čovjekov neprijatelj. Kad bi to insan vidio, koliko je to žestoko, zanio bi se od straha. Zato šejtan najlakše osvaja i nagovara preko strasti. To je slično čovjeku koji nosi u ruci komad mesa, a okolo njega šćenad koja ga stalno napadaju u želji da mu to otmu. Najlakše bi bilo ostaviti to meso i biti rahat, ali… mora se živjeti! Strasti su potrebne, jer bez njih ne bi bilo života na ovom svijetu. One su kao magarac koji je potreban za jahanje i prevoz robe, ali je samo važno ko koga jaše. Mnogima njihove strasti, ili njihov magarac, ide kuda on hoće kao da nas nema. Neka strasti, samo nek’ su pod kontrolom, a malo je onih koji su jaki da ih kontrolišu. Neka šćene laje, samo neka je svezano, jer to je osobina njihova da laju. To su strasti koje u nama prolaju kad vide ono što nije naše ili što je haram. Ako, recimo, tuđa žena naiđe pored nas, još namirisana, prirodno je da će se strasti uzbuditi… Nikad neće šćene zalajati na svoje ukućane, nego samo na nepoznate ili strance. Zato kad u nama proradi to lajanje, neka je na lancu svezano i neće zijan napraviti. Kaže jedan Bošnjo da je i u njega „šćene svezano“ samo mu dug lanac, pa ode u zabranjeno.

Sa strastima je se najlakše boriti sa postom, ustezanjem i primjenom šerijata.

Ljubav prema ženama –

Poslije strasti, ovo je druga opcija zanešenosti, opijenosti i stradanja, jer mnoga carstva su propala zbog žena. I najjači čovjek je najslabiji kad su u pitanju žene. Allah nam je dao tu žestinu ljubavi prema ženi, jer da nije tako ne bi se ni rađali. Ta žestina se očituje čak  i u hajvanskom, pa i biljnom svijetu.

Važno je biti u halalu kako bi se znalo ko je ko. U halalu imaš i zadovoljsvo i nagradu, a u haramu trenutno zadovoljstvo i kaznu. Haram je šejtan preko naših strasti osladio i uljepšao, tako kad insan vidi tuđu ženu, iako je ona lošija u svakom pogledu od njegove, u njemu prorade želje da je pogleda i ko zna šta sve poželi, a Poslanik, a.s., nas uči da sve što ima tuđa žena ima i tvoja. Nema u tuđe ništa duplo, sve je isto, samo što reče jedan: “Nije komfor isti.“ Eto, taj komfor nas košta u svemu.

Sinovi –

Nisu spomenute ćeri, jer kroz sinove se gleda neki produžetak, iako je preko ćerke Poslanikove, h. Fatime, ostala loza Poslanikova, a.s.  Ćeri su dar i kad nam se rodi ćerka, to znači da nas Allah časti, a za muško se odgovara, jer to je nimet. Inače, kad dajemo nešto djeci, prvo se daje ćerki, pa onda sinu. I nije Poslanik, a.s., rekao ko bude imao tri sina da će sa njim biti u Džennetu, već ko bude imao tri ćerke koje odgoji, biće sa njim u Džennetu i to tako što je sastavio svoja dva prsta, tako bliski.

Mislim da je veći hajr imati žensku djecu, jer takvi daju drugima što su odgojili, a bolji je onaj koji daje od onoga koji uzima, iako mora neko i uzeti, jer kome bi mi davali kad ne bi imao ko uzeti.

Što bi rekao jedan: “Kad oženiš, ode i sin i nevjesta. Al’ kad udaš, eto ti i ćerke i zeta.“

Zlato i srebro –

Nimalo slučajno se ne spominje zlato i srebro, jer to je uvijek validno i vrijedno, dok papirni novac je fiktivan i nestvaran. Zlato je uvijek zlato, ima svoju vrijednost, pa to Allah spominje kao ono za čim žudimo. Kad su pitali Isa, a.s., kako može preko vode hodati, a da ne potone, rekao je: “Kad vam bude zlato i kamenje isto kao što je meni, moći ćete i vi hodati po vodi.“

Zlato je ukras za žene i to one vole nositi, a muškarci vole imati, jer time mogu svoje bogatstvo sačuvati. Muškarcima je zlato haram nositi, a nije grijeh ga imati, dok je ženama i korisno i smisleno nositi, jer ona je stvorena kao ukras, a muškarcu je dovoljan ukras što je muško, kao što je i desnoj ruci dovoljno što je desna i ne treba je ukrašavati. Zato se na lijevoj ruci nosi sahat i prsten.

Insan voli gomilati zlato i srebro, jer tu vidi svoju slavu i moć, a fino je i za pogledati.

Rasni konji –

To bi mogli danas kazati kao komforna dobra auta, ali i konji su simbol snage i brzine i to ljudi vole. Vole ljudi da se dokazuju kako dobrog konja imaju.

Stoka –

Nije rečeno koja stoka, da li se podrazumijeva ona koja koristi ljudima za hranu i mlijeko, za život. Insan uživa kad ima dosta grla stoke, jer u tome vidi svoje bogatstvo koje je živo, pokretno i fino.

Usjevi –

Znam jednog insana koji bi došao sa posla na po noći iz željezare, pa bi otišao i obišao svoj zirat u ta doba, jer ne bi mogao čekati da svane; toliko je uživao u onome što je posijao.

Voli insan da nešto uzme što svojom rukom posije. I to je sve ono sa čim su ljudi opijeni i zaljubljeni, tj. ono za čim čeznu i što vole. A sve je to dunjalučko – prolazno, pa Allah obavještava da ima nešto bolje od svega ovoga, ali se ne vidi kao ovo dunjalučko, jer insan, inače, voli ono što svojim očima vidi. Ali ako vjeruje Allahu, spremaće se i za ono što je bolje i još je vječno, a to su džennetske bašče ispod kojih rijeke teku i čiste vječne žene i ono najbolje, a to je zadovoljstvo Božije.

“RIZNICA MUDROSTI” – Hfz. HUSEJN ef. ČAJLAKOVIĆ

(Knjigaljubavi.com)