Selo Merzifon nalazi se u blizini turske provincije Amasja. U svojoj trosobnoj kući, žive, i uprskos poodmaklim godinama, bore se za preživljavanje.
Bude se s prvim zrakama sunca, cijepaju drva, lože vatru, kuhaju čaj. Zarađuju tako što prodaju mlijeko, maslac, sir i jaja koje dobiju od stoke koje uzgajaju. Svoje selo ne napuštaju, osim kada idu u kupovinu namirnica.
Mehmet, otac troje djece ima i šestero unučadi, a kaže da je u ovo selo došao sa svoje tri godine, i da su se njegova braća, nakon smrti roditelja, preselila u druga mjesta. Mehmet je rekao i da ne može da se odrekne i da odustane od zemlje na kojoj je odrastao.
Ovdje smo proveli život. Ovdje sam od svoje treće godine. Ovo je zemlja moga oca, gdje da odem? Ovdje dijelim život sa svojom suprugom. U braku smo 55 godina – kazao je Acar.
On se, kaže Acar, bavi poljoprivredom, uzgaja životinje, brine se o njima. Njegova supruga Fatma kaže da ne bi mogla živjeti u ovom selu da nije voljela svog supruga.
Mi smo ovo naučili od svojih predaka. Ja volim svog supruga. Majka mi je, kada sam se udala, rekla da budem sretna sa svojim mužem. Dane provodim tako što pravim sir, maslac, idem u štalu, hranim kokoške. Šta drugo da radim u ovim godinama. Mnogo sam zadovoljna svojim životom – kazala je Fatma.
Izvor: Hayat.ba
