U vremenu kada kolektivno pamćenje sve češće izostavlja istinske heroje prošlosti, ime Metka Šjrijelja iz Tutina zaslužuje da se izgovara s ponosom i poštovanjem. Bio je jedan od onih rijetkih ljudi koji nisu čekali da ih istorija prizna – on ju je stvarao.
Rođen i odrastao u selima podno planinskog vijenca Pešteri, Metko je sa sobom nosio urođeni osjećaj pravednosti i duboku vezu s narodom. Tokom Drugog svjetskog rata, kao učesnik Narodnooslobodilačke borbe, pridružio se partizanskom pokretu ne iz ideoloških, već iz moralnih razloga – da se bori protiv fašizma, nepravde i okupacije. Njegova borba nije bila politička deklaracija, već čin savjesti.
Za svoju hrabrost i doprinos oslobođenju zemlje, Metko Šjrijelj je nosio brojna priznanja: medalje za hrabrost, za radne zasluge i narodna odlikovanja. Svako od njih bilo je svjedočanstvo o vremenu kada su ljudi žrtvovali komfor i sigurnost za ideale slobode i dostojanstva.
Nakon rata, ostao je posvećen društvenom angažmanu. Bio je član Saveza komunista i sudionik brojnih inicijativa za obnovu i izgradnju porušene zemlje. Njegova riječ se slušala, ne zato što je nosio činove ili funkcije, već zato što je iza nje stajalo životno iskustvo, čestitost i autoritet stečen na bojištima i u mirnodopskom radu.
Danas, u eri površnosti i zaborava, lik Metka Šjrijelja podsjeća nas da postoje ljudi koji su živjeli tiho, a ostavili trag dubok poput brazde u planinskoj zemlji iz koje je potekao. Nije tražio da bude slavljen, ali mi smo mu to dužni.
Neka Metkovo ime ostane zabilježeno u kolektivnoj memoriji Tutina, kao simbol borbe, skromnosti i ljudskog dostojanstva. Njegova odlikovanja, sačuvana u porodičnim okvirima ili muzejima, nisu samo metal i traka – to su dokazi da je neko jednom odlučio stati uspravno kad je bilo najteže.
Izvor FB Tutinska prica