Ljajićev komentar bio je samo okidač – ono što slijedi otvara ozbiljna pitanja o diplomatskim vezama, političkoj neutralnosti i simbolima koje (ne)nosimo.
Posjeta ministra Usamea Zukorlića Jerusalemu bila je propraćena serijom objava na društvenim mrežama, uključujući i fotografije ispred znamenite Kupole na stijeni i džamije Al-Aqsa, jednog od najsvetijih mjesta u islamu. Objave su bile formalne, edukativne, religijski intonirane – ali bez ijednog političkog simbola.
Međutim, jedna rečenica, jedan komentar, dao je našoj redakciji povod da postavi važna pitanja.
Korisnik Facebooka, Mirsad Ljajić, poznat kao “Mirsad Lja”, kratko je napisao:
„A đe je majčinom junaku zastava Palestine. Kakv je ovo providni licemjer, subhanallah.“
Ova objava nije ni optužba ni analiza – već samo refleksna reakcija jednog građanina. Međutim, postavlja se pitanje: da li je ministar iz Sandžaka, član Vlade Republike Srbije, zaista mogao posjetiti Jerusalim i klanjati u džamiji Al-Aqsa bez prethodne koordinacije s izraelskim vlastima? I još važnije – da li je mogao ponijeti palestinsku zastavu?
Poznato je da Srbija ima izuzetno bliske odnose s Izraelom, uključujući i vojno-tehničku saradnju. U trenutku kada se vodi rat u Gazi, a brojne javne ličnosti širom svijeta otvoreno izražavaju solidarnost s Palestinom – izostanak palestinske zastave u rukama ministra koji se slika ispred svetinja islama djeluje, najblaže rečeno, kao ozbiljan znak političke konformnosti.
Da li je moguće da jedan funkcioner iz Srbije, zemlje koja izvozi oružje u Izrael, dobije slobodan pristup džamiji Al-Aqsa u vrijeme kada je Palestina pod opsadom, bez direktne saglasnosti izraelskih vlasti?
Da li bi bilo ko drugi, s palestinskom zastavom ili ikakvim simbolom otpora, mogao neometano hodati kroz punktove i moliti u Al-Aqsi?
Ovo nisu optužbe – ovo su pitanja. A izostanak odgovora ponekad je najglasniji odgovor.
