Empatija se često gubi u buci društvenih mreža i površnih osuda, priča mladog Anida Hodžića iz okoline Viteza snažno je odjeknula javnošću. U videu objavljenom na YouTube kanalu Srednja Bosna Danas, ovaj četrnaestogodišnjak skupio je hrabrost da pred kamerom ispriča ono što, kako kaže, već dugo nosi u sebi – svakodnevna poniženja, vrijeđanja i etiketiranja koja doživljava u svom selu.
Anid, učenik sedmog razreda, mirno i bez gorčine govori o tome kako ga pojedinci nazivaju “ludim”, iako, kako naglašava, nikada nikome nije učinio ništa loše. Njegove riječi ne zvuče kao optužba, već kao tiha molba za razumijevanje.
“Ja nisam lud. Nikog nisam vrijeđao, nikom ništa nisam uradio. Samo šutim. Teško mi je, ali najteže je mojoj mami kad vidi kroz šta prolazim”, rekao je Anid u videu.
Posebno potresan dio njegove ispovijesti odnosi se na majku, za koju kaže da sve proživljava zajedno s njim. I dok on pokušava ostati smiren, svjestan je da svaka ružna riječ upućena njemu ostavlja dubok trag na njoj.
Iako se suočava s nerazumijevanjem, Anid ne govori o osveti, niti pokazuje mržnju. Naprotiv – govori o snovima. Želi završiti školu, upisati fakultet, imati svoj posao i, kako kaže, “živjeti pošteno i mirno”. Alkohol, cigarete i loši putevi za njega nisu opcija, uprkos, kako navodi, nagovaranjima okoline.
U razgovoru je otkrio i da je prošao kroz više operativnih zahvata u djetinjstvu, ali da danas, hvala Bogu, nema većih zdravstvenih problema. Zahvalnost je posebno uputio ljekarima koji su mu pomogli, što dodatno govori o njegovoj skromnosti i osjećaju poštovanja.
Video snimljen u prirodnom ambijentu iznad Viteza ne donosi senzaciju, već istinu – onu tihu, ljudsku, koju često ne želimo čuti. Priču dječaka koji ne traži sažaljenje, već dostojanstvo.
Ova ispovijest je i ogledalo društva. Pitanje koje ostaje nije samo za one koji Anida vrijeđaju, već za sve nas: koliko smo spremni da stanemo u zaštitu onih koji su drugačiji, tiši i osjetljiviji? Pogledajte potresan video ispod teksta. Jer, kako Anid jednostavno poručuje:
“Samo želim da me puste na miru i da se prema meni odnose kao prema čovjeku.”