Smještena u jugozapadnom dijelu Srbije, Pešterska visoravan krije priče koje vijekovima oblikuju njen identitet. Jedna od takvih priča jeste i život Cufo Hadžića iz Leskova, čovjeka čiji izgled i djela odražavaju duh ovog kraja.
Cufo Hadžić nije samo ime među ljudima; on je simbol jednostavnosti, poštenja i radne etike koja se prenosi generacijama. Odrastajući u skromnosti koju Pešterska visoravan pruža, Hadžić je uspio sačuvati vrijednosti koje današnjem svijetu nedostaju. “Pešter mi daruje sreću,” riječi su kojima Cufo opisuje svoju povezanost sa rodnom visoravni.
Život na Pešteru nije lak, ali je pun radosti i međusobne pomoći. Hadžić govori o vremenima kada su se ljudi više družili, radovati i sanjali zajedno. Posjedi, kao centralni dio društvenog života, bili su mjesto okupljanja, razgovora i dijeljenja.
Međutim, vremenom se mnogo toga promijenilo. Modernizacija i urbanizacija ostavili su trag na tradicionalnom načinu života, što Hadžić sa setom primjećuje. “Ništa više nije kao prije,” konstatuje on, izražavajući nostalgiju za prošlim vremenima kada je život bio jednostavniji, a veze među ljudima čvršće.
Priča o Cufo Hadžiću je više od puke biografije; to je odraz kulture, tradicije i promjena koje Pešterska visoravan doživljava. Kroz Hadžićev život, sagledavamo vrijednosti koje ovaj kraj teži očuvati uprkos izazovima savremenog doba. To je priča o čovjeku koji je, poput visoravni koja ga je odgojila, snažan a tih, nosilac tradicije i simbol neuništive veze sa zemljom.
Upravo zato, Cufo Hadžić ostaje nezaboravna figura, podsjećajući nas na važnost očuvanja naše kulturne baštine i identiteta koji nas definiraju. Njegova priča, kao i priča Pešterske visoravni, važna je lekcija o tome kako se tradicija i modernost mogu preplitati, stvarajući jedinstvenu priču o otpornosti, zajedništvu i neizbrisivom tragu koji ostavljamo za sobom. Pogledajte cijeli tv prilog ispod teksta.
