U selu Bioc nadomak Sjenice, gdje većina mladih odlazi, Muamer Dacić ostaje. Sa 550 ovaca, četvoro djece i jasnim ciljevima – poručuje da je selo život pun rada, ali i smisla.
Dok se nebo nad Pešterskom visoravni naoblačilo, Muamer Dacić iz sela Bioc kraj Sjenice ne gubi vrijeme – ovce čekaju šišanje. „Uvijek se nešto radi“, kaže dok objašnjava da je zbog kiše odložio kosidbu i okrenuo se šišanju stada.
Na njegovom gazdinstvu trenutno se nalazi čak 550 ovaca, ne računajući jagnjad, od kojih je, kako sam s ponosom ističe, već prodao više od polovine. Dugogodišnju saradnju ima sa trgovačkim lancem „Super Vero“ iz Beograda, kojima isporučuje jagnjad za praznike.
„Mislim da sam jedini u ovom kraju koji isporučuje jagnjad na vrijeme, bez čekanja na pare i veresija. Sve ostalo je rizik“, ističe Muamer.
Iako je u jednom trenutku napustio selo, 2014. godine odlučio je da se vrati, inspirisan tadašnjim govorom predsjednika Aleksandra Vučića o povećanju subvencija za ovčarstvo. „Sjeo sam, uzeo hemijsku, sabrao i našao računicu. Može se živjeti od sela“, objašnjava Dacić. Danas, iako inflacija umanjuje vrijednost subvencija, zahvalan je na pomoći države i ističe da se u selu mora raditi 24 sata dnevno, sedam dana u nedjelji.
„Nema vikenda, nema odmora, samo pokoji sat sna – ako stignemo“, kaže Muamer.
Ova godina, prema Muamerovim riječima, donijela je velike izazove. „Sena ima upola manje nego prošle godine. Ako je prošle bilo 50 bala, ove godine je 20. To je katastrofa.“
Ali još veći problem predstavlja voda. „Na izvorima je ima, ali nema ko da vodi računa o mreži. Redovno plaćamo vodu, a kad dođemo na česmu – suho. Ljeti vučem vodu i po šest-sedam kilometara, a zimi se cisterna zaledi pred štalom.“
Poručuje da pomoć ne traži od predsjednika: „Ne mora Vučić da mi čuva ovce, ali lokalna samouprava mora da se zapita šta radi za svoje seljake.“
Iako je nabavio kompletnu mehanizaciju – traktore, balirke, prikolice, obrtače – i dalje postoji jedan segment koji ne može da se mehanizuje: ručno bacanje bala. „Tu niko neće da radi. Nemaš kome da platiš.“
Dok mnogi odlaze, Muamer ostaje sa svojom porodicom: suprugom i četvoro djece. Najstarija kćerka studira medicinu u Užicu, dvoje djece je još u osnovnoj školi, a najmlađe tek treba da pođe u školu.
„Ko je jednom okrenuo leđa selu, više se ne vraća. Ja kažem u šali – iz groba i iz grada se niko nije vratio.“
Iako priznaje da bi možda negdje bilo lakše, nigdje nije ljepše: „Ovdje je najčistiji zrak. Vazdušna banja. Još nije došla hemija.“
U vremenu kada mnogi tragaju za lagodnijim životom, Muamer Dacić iz Bioca pokazuje da smisao ne leži u lakom, već u ispunjenom životu – a selo, ako se voli i radi, daje upravo to. Pogledajte tv prilog ispod teksta.