Ugao, Gornja Pešter — U podnožju oštrih vrhova Pešterske visoravni, u selu Ugao, mirno živi Murat Pljakić, osamdesetčetvorogodišnji starina čije riječi nose mudrost generacija koje su u ovom kraju podnosile i zimu i samoću, i slobodu i sjećanja.
– “Godine su prošle kao da sam na jedna vrata ušao, a na druga izašao. Brzo je to sve. Ali, najvažnije je da je sloboda tu,” kaže Murat dok sjedi ispred svoje kuće okružene nepreglednim pašnjacima.
Ima šestoro djece, od kojih četvoro žive u dijaspori: sinovi u Njemačkoj, a kćerka udata u Sarajevu. Iako su mnogi njegovi otišli, Murat je ostao u selu, sa sinom koji se bavi stočarstvom – imaju 150 ovaca i 20 krava. Kaže da im nije loše i da žive dostojanstveno.
Murat ističe da ime sela „Ugao“ nije izvorno srpsko, već modifikacija albanske riječi „Ugla“, za koju ni sam ne zna tačno značenje, ali je siguran da potiče iz vremena kada je ovaj kraj govorio gotovo isključivo albanski.
– „Sva okolna brda imaju albanska imena. Tamo ono se zove Maja Preft – znači ‘oštri vrh’. Imamo i Maja Topoles, Maja Šis… Sve se govorilo na albanskom jeziku, ali za vrijeme Tita se sve promijenilo. Ukinuta je škola na albanskom i s vremenom se to izgubilo,“ priča Murat.
Uprkos svemu, Murat još uvijek govori albanski i s ponosom prepričava legende koje su prenesene s koljena na koljeno. Jedna od njih govori o dvojici braće – jedan je primio islam i sagradio džamiju u selu, dok drugi to nije želio.
– „Onaj što je primio islam napravio je džamiju, staru džamiju sa zlatnim alemom, i bunar na granici sa Crnom Gorom. Zove se Plakin bunar. Mi koji ovdje živimo, mi smo od njegovog porijekla.“
Murat naglašava da je u prošlosti cijeli kraj govorio albanski, ali da se jezik povukao iz svakodnevnog života kada su se miješali brakovi s bošnjačkim porodicama.
– „Djeca bi više govorila bošnjački, jer bi više bila uz majku. Tako se arnautski (albanski) jezik izgubio iz kuće.“
Ipak, duh starog Ugla i dalje živi kroz priče Murata Pljakića, kroz toponime, kroz kamene džamije i bunare na granici, i kroz sjećanja na dane kada je selo bilo puno, kada se govorilo drugačije, ali se osjećalo isto – da pripadate ovom krševitom, ali toplom kraju. Pogledajte video ispod teksta.