Murat Pljakić: Ugao – selo na Pešteri gdje i kamen govori albanski /VIDEO/

• Murat Pljakić iz sela Ugao ima 84 godine i priča o prošlosti, stočarstvu, iseljavanju i albanskom jeziku kojeg još pamti.

Na visoravni Gornje Pešteri, skriveno među brežuljcima i krajolicima koji ostavljaju bez daha, smješteno je selo Ugao – dragulj Sandžaka, ali i svjedok jednog vremena koje polako iščezava. Iako naizgled malo i tiho, Ugao čuva bogatu istoriju, kulturnu slojevitost i priče koje samo najstariji još mogu ispričati.

Jedan od njih je Murat Pljakić. U svojih 84 godine, Murat je doživio i preživio mnogo – od promjena političkih sistema do odlazaka djece u inostranstvo. Danas, dok mirno sjedi ispred svoje kuće, s osmijehom kaže: „Kao da sam na jedna vrata ušao, a na druga izašao. Tako brzo je prošao život. Ali hvala Bogu, važno je da je sloboda.“

Murat ima šestoro djece – kćerka mu je udata u Sarajevu, a četiri sina žive i rade u Njemačkoj. Sam je ostao na imanju, brinući o stoci. „Imamo sto pedeset ovaca i dvadeset krava. Sin mi je tu sa mnom. Stočarstvo je oduvijek hranilo ovaj narod,“ govori ponosno.

Ugao je selo koje se, prema Muratovim riječima, nekada nije tako zvalo. „To ime ‘Ugao’ je promijenjeno za vrijeme Tita. Pravo ime mu je bilo ‘Ugla’, što je albansko,“ kaže, pokazujući na okolna brda čija su imena, poput Maja Preft, Maja Topoles, ili Maja Šis, takođe albanskog porijekla. „Ranije se ovde govorilo samo albanski, a onda su se promjene dogodile – ukidanje škole na albanskom jeziku, miješani brakovi – i s vremenom se albanski počeo zaboravljati.“

Ipak, Murat ga nije zaboravio. U jednom trenutku, spontano prelazi na albanski i govori o selu, njegovim starim nazivima, bunarima, predanjima. „Dva brata su došla – jedan je primio islam, drugi nije. Ovaj što je primio vjeru, sagradio je džamiju i iskopao bunar na granici sa Crnom Gorom, poznat kao ‘bunar plakin’. Mi smo potomci tog brata,“ kaže.

Na pitanje zašto se albanski zaboravio, Murat daje jednostavan odgovor: „Djeca su više uz majke Bošnjakinje, a one ih uče bošnjački. Tako se jezik izgubio.

“Selo Ugao je više od geografskog pojma. To je mjesto susreta jezika, vjera, porodičnih priča i identiteta. Ljudi poput Murata Pljakića su žive knjige koje govore o nepisanoj istoriji Pešteri, i dokle god oni pričaju – ni jezik, ni prošlost, ni duh ovog kraja neće biti zaboravljeni.