Poslastičar po struci, majstor za pečeni kesten, Goranac sa Šar planine Mumin Jakupi, iako ima 75 godina, svake jeseni u glavnoj ulici u Parćinu raspaljuje peć na ćumur, peče kesten, a Paraćinci govore da nema jeseni dok njihovim gradom ne zamiriše Muminov pečeni kesten.
Peć i ćumur raspaljuje s prvim mrakom, a tako je i ovih večeri kad Paraćinom briše ledena košava i kada je malo ljudi na ulici.
Građani kupuju kesten, koji Jakupi pakuje u “fišeke” i mjeri na staroj vagi sa tegovima, ali i griju ruke na vreloj peći.
“Radim ovaj posao 60 godina, volim ga”, izjavio je Tanjugu Jakupi i dodao da ga Paraćinci zovu Šaban, jer mu se tako zvao otac.
“Pekao sam ga i u Zagrebu”, dodao je on i objasnio da je za dobar pečeni kesten potreban dobar majstor i kvalitetan kesten, koji se peče 40 minuta, ne smije da pregori, mora lijepo da se ljušti, a plod da ostane svjež i kompaktan.
I dok evocira uspomene sa zagrebačkog asfalta, sedamdesetih i osmadesetih godina prošlog vijeka, Jakupi otkriva da je iz Zagreba otišao “kada su Hrvati počeli da pale zastave Jugoslavije”.
“Niko me nije otkerao, ali kada samo to vidio, ali i šta govore, kako se ponašaju, ja sam otišao”, rekao je Jakupi i dodao da mu je “žao Jugoslavije”.
Jakupi kesten nabavlja iz Makedonije, jer je, kako kaže, “kvalitetan”. On ima penziju, 11.000 dinara, pečenje kestena nije presudno za njegov život, radi to zato što voli i dodaje da će to raditi dok god bude mogao.
Njegov sin vodi poznatu poslastičarnicu i pekaru, a on živi u Paraćinu 60 godina.
“Ovdje su ljudi veoma dobri, musliman sam, nemam nikakvih problema, poštuju me a ja poštujem njih”.
Jakupi je jedini u Pomoravlju i tom dikelu Srbije koji peče kesten na ulici, tvrde građani Paraćina i ističu da ih “miris pečenog kestena sa Muminovog mangala, opija i mami na ulicu i po hladnoj košavi.”
