Našu redakciju šokirala je vijest da je prof. dr. Mustafa Fetić, dugogodišnji stub Islamske zajednice, odlučio napustiti Stranku pravde i pomirenja (SPP) i Usamu Zukorlića, te započeti novi život u Austriji. Fetić, koji je bio prisutan od osnivanja Mešihata, preko BDZ-a, pa sve do SPP-a, bio je ne samo ključna figura Islamske zajednice i političkih organizacija, već i blizak član porodice Zukorlić.
Odlazak čovjeka koji je bio dio jezgre institucija koje je gradio rahmetli Muamer Zukorlić, otvara pitanje: koliko je duboko Usame Zukorlić uspio urušiti očevu ostavštinu u rekordnom vremenu?
Usame Zukorlić, koji je na čelo stranke došao kao nasljednik, a ne lider, pokazao je da nije dorastao zadatku. Njegovi raniji profesionalni pokušaji – od predavanja u medresi, preko kratkotrajnog angažmana na Islamskom fakultetu, do neslavnog pokušaja vođenja radnje zdrave hrane – jasno su ukazali na manjak sposobnosti. Na kraju, njegov otac ga je poslao u Tursku, što mnogi vide kao pokušaj “sklanjanja” sina koji nije mogao pronaći mjesto u institucijama koje je rahmetli muftija Muamer gradio. U trenutku dok je putovao ka Turskoj, Usame saznaje da mu je otac preselio.
Međutim, u takvim okonostima i tada, Usame uspijeva naslijediti stranku – ne zbog svojih zasluga, već isključivo zbog porodičnih veza. Njegovo vođstvo nije obilježeno vizijom niti strateškim potezima, već nesposobnošću i konstantnim sukobima. Usame nije lider koji okuplja, već razjedinjuje, i to eliminacijom ključnih ljudi koji su stranku gradili iz temelja. Mustafa Fetić je samo posljednji u nizu istaknutih ličnosti koje su napustile SPP. Prethodno su otišli Jahja Fehratović, Ferid Bulić, Enver Gicić, Nuzet Džanković i Esad Nurović, dok je jedini preostali “veteran” Jonuz Džanković, i to u okolnostima koje ukazuje na političko poniženje.
Umjesto da jača stranku, Usame Zukorlić se upustio u sistematsko uklanjanje “nepodobnih svjedoka” – onih koji bi mogli potvrditi njegovu nesposobnost i inferiornost. Sukob s Esadom Nurovićem, bliskim prijateljem rahmetli Muamera, te marginalizacija Elme Elfić Zukorlić, koja je bila ključna u očuvanju porodične stabilnosti, samo su neki od primjera ne samo političkih obračuna nego destrukcije i na drugim poljima.
Nurović, dugogodišnji prijatelj i finansijer svih Muamerovih institucija, postao je meta Usamine politike eliminacije. Usame je, prema riječima izvora, stranku pretvorio u privatni feud, eliminirajući svakoga ko je svjedok njegove inferiornosti za vrijeme rahmetli Muamera Zukorlića. Njegovi potezi liče više na revanšizam i ličnu osvetu nego na strateško vođenje.
Od lidera do imitacije: Kako je SPP izgubio povjerenje funkcionera i aktivista?
Stranka pravde i pomirenja, koja je pod Muamerom Zukorlićem bila simbol organizacije, danas je prazna ljuštura, razjedinjena unutrašnjim sukobima i vođena čovjekom kojem nedostaje kredibilitet. Mustafa Fetić, koji je bio sinonim za lojalnost i predanost, napušta stranku, dok aktivisti SPP-a sve češće izražavaju sumnju u Usaminu sposobnost vođenja.
Usame Zukorlić nije samo urušio očevu ostavštinu, već je stranku, koja je nekada bila simbol nade i jedinstva, pretvorio u poligon za porodične sukobe i političke obračune. Odlazak Mustafe Fetića simbol je konačnog gubitka povjerenja u SPP, dok aktivisti SPP-a s tugom gledaju kako ono što je rahmetli Muamer mukotrpno gradio sada nestaje pred njihovim očima.
Usame, umjesto da gradi, ruši. Umjesto da okuplja, razjedinjuje. Njegova politika nije put ka konsolidaciji, već ka destrukciji, i ako se ovaj trend nastavi, SPP će postati tek fusnota u političkoj historiji Sandžaka.