Arheologija kao nauka Bošnjacima je poznata samo kao teoretski termin, i po iskopavanjima i istraživanjima na srpskim i predslavenskim arheološkim nalazištima. Bošnjačka arheološka nalazišta su redovno zaobilažena, kao nebitna i tretirana kao lokaliteti od desetorazrednog značaja.
Bošnjaci su prihvatili ovakvo ponašanje nadležnih institucija kao uobičajeno i maltene normalno, jer naviknutost na podređeni status u svim sferama života je odavno prihvaćena kao dio naše svakodnevice.
Ovakav indiferentan odnos prema našoj kulturnoj baštini, mogao se osjetiti u svim vremenskim periodima.
Kada su kao posljedica savezničkog bombardovanja novembra 1944. godine oštećene Kolo džamija (Kapidži Hamza-baša džamija), Sofi Memi džamija i Ak Ilijas džamija, nikom nije palo na pamet da predloži njihovu obnovu i revitalizaciju. Ali zato prijedlog da njihovi očuvani ostaci se u potpunosti uklone su oberučke prihvaćeni i realizirani. Komunistički pohod na novopazarske džamije je nastavljen i nakon završetka rata, zahvaljujući čemu su porušene Devlet hanum džamija i Ejupbegova džamija.
I čitava bošnjačka mezarja su nestajala pred naletom savremenog barbarizma i vandalizma, poput Hadžetskog groblja i drugih.
Kada je ovakav odnos bio prema postojećim historijskim spomenicima, zar se mogla očekivati veća briga za bošnjačke arheološke lokalitete.
Arheološka iskopavanja i istraživanja su sprovođena samo onda kada bi došlo do slučajnih otkrića, kao što je slučaj sa Sinanbegovim hamamom.
Nikada nije došlo do ozbiljnih i sistematskih istraživanja na novopazazarskoj tvrđavi. Ono što je do sada učinjeno na ovom važnom arheološkom lokalitetu je više nego skromnih razmjera. Južni bastion tvrđave se pod teretom ugostiteljskog objekta “Bezistan”, polako ali sigurno raspada i urušava, ali niko ne preduzima ništa.
Nikada niko nije pokušao da eventualno otkrije ostatke Askerli džamije koja se do 1912. godine nalazila u novopazarskoj tvrđavi. Druga novopazarska kula je bez milosti porušena da bi se na njeno mjestu podigao Oficirski dom, u čijoj zgradi je danas smještena gradska biblioteka.
Na takozvanim bolničkim livadama, nedaleko od stadiona “FK Novi Pazar” i danas se uočavaju poslednji ostaci mezarja oko Seveli džamije. Na blagom uzvišenju iznad jedinog dobro očuvanog mezara uočava se uzvišenje pravolonijskog oblika ispod kojeg se nalaze temelji ove džamije, ali niko nikada nije pokrenuo inicijativu za arheološka iskopavanja.
Nikada nisu izvršeni niti minimalni arheološki radovi na mjestu gdje se najvjerovatnije nalazio novopazarski bezistan, a koji je najvećim dijelom ranije prekrivao ugostiteljski objekat “Lipa”. I još mnogo drugih lokaliteta u Novom Pazaru i okolini i na područjima drugih sandžačkih općina čekaju da konačno budu predmet arheoloških istraživanja.
Znam da ovaj tekst neće drastično promijeniti sudbinu bošnjačkih arheoloških lokaliteta, ali će bar podsjetiti, prije svega Bošnjake, da njihova kulturna baština nikada nije bila predmet ozbiljnijih arheoloških istraživanja.
Esad Rahić, predsjednik Društva historičara Sandžaka
