Sarajevo, 5. april – Prije tačno 33 godine, u noći između 4. i 5. aprila 1992. godine, započeo je jedan od najmračnijih poglavlja u savremenoj evropskoj historiji – opsada Sarajeva. Zauzimanjem međunarodnog aerodroma od strane tadašnje Jugoslovenske narodne armije, započela je brutalna blokada glavnog grada Bosne i Hercegovine, koja će trajati punih 1.425 dana – do 29. februara 1996. godine.
Tokom gotovo četiri godine, stanovnici Sarajeva živjeli su pod neprekidnom vatrom. Grad je bio izložen prosječno 329 granata dnevno, a 22. jula 1993. godine zabilježen je najstrašniji dan opsade kada je na Sarajevo palo 3.777 granata – brojka koja se i danas spominje sa nevjericom i bolom. Najveći udar pretrpjeli su civilni objekti: škole, bolnice, vjerske ustanove, kulturne zgrade, pijace… sve ono što simbolizira život i civilizaciju.
Opsada nije bila samo vojna taktika – bila je to hladnokrvna egzekucija nad gradom i njegovim narodom. U brdima oko Sarajeva bilo je raspoređeno preko 120 minobacača i 250 tenkova JNA, koji su kasnije prešli pod komandu Vojske Republike Srpske. Cilj: glađu, strahom i granatama slomiti duh građana Sarajeva.
Jedan od najstravičnijih trenutaka zbio se 5. februara 1994. godine na pijaci Markale. Granata ispaljena sa položaja na Špicastoj stijeni pogodila je masu civila, ubivši 68 ljudi, a ranivši još stotine. Bio je to samo jedan u nizu masakra koji su potresli svijet, ali ga nisu natjerali da odmah djeluje.
Prve civilne žrtve opsade bile su Suada Dilberović i Olga Sučić, ubijene 5. aprila 1992. na mostu Vrbanja, dok su učestvovale u mirnim protestima protiv rata. Njihova smrt označila je kraj nade u mirno razrješenje krize i postala simbol otpora koji će trajati tokom cijele opsade.
Prema zvaničnim podacima, tokom opsade Sarajeva ubijeno je 11.541 ljudi, od toga čak 1.601 dijete. Više od 50.000 ljudi je ranjeno, mnogi ostavši doživotno invalidi. Grad je preživio, ali rane ostaju – na fasadama, na licima, i u sjećanjima njegovih građana.
Danas, Sarajevo ne zaboravlja. Ne zaboravlja metke koji su parali tišinu, redove za hljeb, vodu iz improviziranih izvora, improvizovane škole u podrumima, osmijehe djece uprkos granatama. Sarajevo pamti – i svjedoči.
Jer, u toj borbi protiv zla, Sarajevo nije samo preživjelo. Pobijedilo je.