Autor Suad K Zoranić
Povelja Kulina bana, izdana 29. augusta 1189. godine, nije samo jedan od najstarijih sačuvanih pisanim dokumenata na Balkanu, već predstavlja ključni kamen temeljac bosanske državnosti i identiteta Bošnjaka. Ova povelja, koja se često naziva “rodnim listom” Bosne, svjedoči o ranoj političkoj, pravnoj i ekonomskoj zrelosti srednjovjekovne Bosne. Za Bošnjake, ona simbolizira kontinuitet državne tradicije, nezavisnosti i suvereniteta, koji su kroz stoljeća opstajali unatoč mnogim izazovima.
Povelja Kulina bana je dokaz da je Bosna već u 12. stoljeću bila uređena država s razvijenim međunarodnim odnosima, trgovinskim sporazumima i jasno definisanim granicama. Ovaj dokument, pisan bosančicom, također odražava kulturni identitet naroda Bosne, koji su, uprkos raznim utjecajima, uspjeli očuvati svoj jezik, pismo i običaje. Povelja je za Bošnjake i danas simbol njihove drevne državotvornosti, trajnog opstanka i nepokolebljive volje za očuvanje svoje zemlje i identiteta.
Kroz povijest, Povelja Kulina bana postala je ne samo historijski dokument, već i simbol borbe za očuvanje bosanske državnosti, suvereniteta i kulturnog nasljeđa, a njena vrijednost i značaj ostaju neprocjenjivi za sve generacije Bošnjaka.
- Kulinova povelja – Temelj bosanske državnosti
Na današnji dan, 29. augusta 1189. godine, Bosna je ostavila neizbrisiv trag u svojoj historiji kroz dokument koji će postati simbol njenog postojanja i suvereniteta – Povelja Kulina bana. Ovaj drevni spis, često nazivan “rodnim listom” Bosne, predstavlja najstariji sačuvani pisani trag o bosanskoj državnosti i svjedoči o političkoj, ekonomskoj i kulturnoj razvijenosti srednjovjekovne Bosne.
Kulin ban je vladao Bosnom u vremenu koje se često opisuje kao period mira i prosperiteta. Povelja, koju je Kulin ban izdao dubrovačkom knezu Krvašu, obezbijedila je slobodu kretanja i trgovine dubrovačkim trgovcima na teritoriji Bosne, oslobađajući ih plaćanja carina. Ovaj gest bio je izraz prijateljstva i diplomatije, ali i strateški potez koji je potaknuo ekonomski razvoj Bosne. Način na koji je Povelja napisana, rukom dijaka Radoja, odražava postojanje razvijenog državnog aparata sposobnog za vođenje međudržavnih poslova.
- Prijevod povelje:
U ime oca i sina i svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim vam biti i do sada i dovijeka. I pravicu držati sa vama i pravicu, koliko budete u meni i koliko sam živ. Svi Dubrovčani koji hoće kuda ja vladam, sa svojom voljom, da se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i s pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko na svojom vjerom. I svi oni koji vam zlo učine, ne kako i moji slušaju, dokle vremenom budu, koliko se mogu, bez ikakve krivde drže vas, i dokaže me. Neka mi Bog pomogne i ova sveta Evangelije. Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove od rođenja Hristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta u dvadeset i deveti dan, (na) odrubljenje glave Jovana Krstitelja.
Zanimljivo je napomenuti da su u to vrijeme Bosna i Dubrovnik bili odvojeni teritorijama drugih zemalja, što dodatno ističe značaj i domet ovog sporazuma. Ekonomski značaj povelje bio je ogroman za obje strane. Za Bosnu, sporazum je predstavljao strateški potez koji je potaknuo ekonomski razvoj i otvorio vrata trgovini s Mediteranom i širim evropskim prostorom. Za Dubrovnik, omogućena je sigurnost i proširenje trgovačkih ruta, što je doprinijelo dugoročnom prosperitetu regije i postavilo temelje za buduće ekonomske odnose koji su trajali stoljećima.
Danas su poznate tri verzije Povelje: original, koji se čuva u Sankt Peterburgu, i dva prepiska u Dubrovniku. Iako je original daleko od svog rodnog tla, simbolički značaj ovog dokumenta za bošnjački narod neizmjerno je važan. Svake godine, povodom godišnjice izdavanja Povelje, postavlja se pitanje njenog povratka u Bosnu, ali pravne i političke prepreke i dalje stoje na tom putu.
Povelja Kulina bana nije bila samo ugovor između Bosne i Dubrovnika, već i demonstracija suvereniteta bosanskog vladara. U vrijeme kada su mnoge zemlje bile podložne većim silama, Kulin ban je uspio osigurati nezavisnost Bosne, istovremeno postavljajući temelje za dugotrajne trgovačke odnose s Dubrovnikom. Ovaj dokument osvjetljava i širi kontekst političkih i ekonomskih prilika tog vremena, naglašavajući ulogu Bosne kao ekonomski i politički moćne države na Balkanu.
Povelja također pruža uvid u vjerski i kulturni kontekst srednjovjekovne Bosne. Početak dokumenta označen je krstom i spominjanjem Svetog Trojstva, dok se Kulin ban zaklinje nad svetim Četveroevanđeljem, što jasno ukazuje na duhovni aspekt vladavine i autoriteta u srednjovjekovnoj Bosni. Ovakvi simboli potvrđuju duhovnu i kulturnu zrelost bosanske države tog vremena.
Više od 800 godina nakon njenog nastanka, Povelja Kulina bana ostaje trajni simbol bosanske državnosti, ekonomske snage i kulturnog naslijeđa. Ona nas podsjeća na period kada je Bosna bila samostalna i prosperitetna država, sposobna za sklapanje međunarodnih sporazuma i ostvarivanje ekonomskog napretka. Bez obzira na to gdje se originalni dokument danas nalazi, njegovo naslijeđe živi kroz historiju i identitet bošnjačkog naroda, služeći kao inspiracija za očuvanje i jačanje državnosti i kulturnog bogatstva Bosne i Hercegovine.