Kada vam ljekar saopšti da vaše dijete ima malignu bolest, svijet stane. Pitanja bez odgovora, strah od sutra i osjećaj nemoći postaju svakodnevica. Upravo s tim suočila se porodica Bešić iz Srebrenika krajem 2016. godine, kada je tada dvogodišnjoj Nadji dijagnosticirana akutna limfoblastična leukemija.
Danas, deset godina kasnije, Nadja Bešić ima 12 godina, zdrava je djevojčica, učenica šestog razreda, uspješna sportašica i bosanskohercegovačka reprezentativka u karateu. Iza nje su brojne medalje s balkanskih takmičenja, a pred njom – život pun snova. Bolest je otkrivena sasvim slučajno, tokom pregleda potrebnog za upis u vrtić. Nadja nije imala izražene simptome. Bila je tek pomalo blijeda, što je porodica povezivala s ranije dijagnosticiranom anemijom.
Majčinski instinkt bio je presudan. Atifa Buldić Bešić insistirala je da se provjeri krvna slika. Nakon ponovljenih nalaza, ljekari su hitno uputili Nadju u UKC Tuzla, a potom u Sarajevo, gdje je potvrđena teška dijagnoza – akutna limfoblastična leukemija. Analiza je pokazala da je čak 86 posto koštane srži bilo zahvaćeno malignim ćelijama.
„U roku od 48 sati naš život se promijenio. Mislila sam da se sve ruši, da nema izlaza“, prisjeća se majka.
Uslijedili su mjeseci iscrpljujućeg liječenja. Nadja je prošla kroz agresivne cikluse hemoterapije, bolničko liječenje trajalo je sedam mjeseci, uz brojne uspone i padove.
Podrška porodice i stručnjaka bila je presudna. Posebno mjesto u njihovoj priči zauzima Roditeljska kuća u Sarajevu, gdje je Nadja, uprkos svemu, nastavila svoje djetinjstvo – uz tatu, brata i baku.
„Trebalo mi je tri mjeseca da prihvatim stvarnost. Nisam odgovarala na pozive, nisam mogla pričati. Danas sam zahvalna svima koji su bili uz nas“, kaže Atifa.
Danas je Nadja simbol borbe i nade. Redovno kontroliše krvnu sliku, ali bolest je iza nje. Disciplinu koju je morala naučiti tokom terapija prenijela je u sport. Karate je postao njen drugi dom. Upornost, odgovornost i mentalna snaga koje je izgradila tokom liječenja danas je izdvajaju među najboljima u svojoj kategoriji u Bosni i Hercegovini. Kao reprezentativka, s ponosom donosi medalje sa balkanskih takmičenja.Njena priča promijenila je i stil života cijele porodice – okrenuli su se zdravim navikama, s ortu i pozitivnom razmišljanju.
„Nikada ne treba unaprijed donositi zaključke i padati u očaj. Treba se boriti, slušati ljekare, prihvatiti pomoć dobrih ljudi. Uvijek postoji nada i šansa za izlječenje. Moja Nadja je dokaz“, poručuje njena majka.
Priča Nadje Bešić nije samo priča o bolesti. To je priča o hrabrosti, porodici, podršci i snazi djeteta koje je iz najteže bitke izašlo kao pobjednik – i danas stoji na pobjedničkom postolju, sa medaljom oko vrata i osmijehom koji govori više od hiljadu riječi.