- Naib Bronja, povratnik iz Novog Pazara u selo Ramoševo na Donjoj Pešteri, govori o životu u svom kraju, mukama sa putevima i ponosu zbog djece koja su iz ovdašnjih škola postali doktori, profesori i inženjeri.
Ramoševo, Donja Pešter – Selo na vjetrovitoj visoravni, na prvi pogled tiho, ali puno života i emocija. U centru pažnje – Naib Bronja, penzioner koji se iz Novog Pazara vratio na ognjište svojih predaka. Dok stoji ispred novoizgrađene kuće, koju je sam podigao nakon decenija rada u inostranstvu i kurirskog staža u škodi, bez okolišanja govori: „Ovdje je sve dobro – i struja i voda – ali putevi su katastrofa!“
- „Zima nas ovdje melje. Slabo se čisti, a i ono što se obeća – ništa. Obećanje, ludom radovanje,“ dodaje Naib, s dozom gorčine, ali bez gubitka nade.
Njegova supruga, prosvjetni radnik, nekada je predavala djeci kojih je bilo i po pedesetoro u školi. Danas ih je oko dvadeset, jer se više od 50 domaćinstava raselilo – većinom u Njemačku i druge evropske zemlje. Ipak, mnogi, poput Naiba, ulažu sve što zarade u rodni kraj.
- „Naši ljudi se vraćaju. Grade nove kuće. Ima oko 18 novih kuća u dolini. Garantujem da će se vratiti, samo ako bude slobode. Sloboda je najvažnija,“ ističe.
I dok govori o svakodnevici, Naib ne krije ponos na svoju porodicu. Sin mu živi i radi kao inženjer u Tutinu, unučad su širom Evrope, a svaki dolazak u Ramoševo za njih je praznik.
- „Plac u Pazaru sam imao, ali nisam pravio ništa. Snajka iz Pazara rekla: ‘Šta će nam pazar, hajde u Ramoševo.’ Tako i bi.“
Naib vjeruje da će život na Pešteri opstati i pored svih teškoća. „Imamo sve, samo nam fali put. Ako Bog da, i to će jednom biti.“ Pogledajte tv prilog ispod teksta