- Kako je dječak iz teških uslova rada izgradio jednu od najjačih mesnih industrija u Crnoj Gori
Put od siromaštva do uspjeha često je ispisan znojem, odricanjem i tihim, svakodnevnim borbama koje rijetko ko vidi. Upravo takav put prošao je Hilmija Hilmo Franca – čovjek čije ime danas simbolizuje kvalitet i uspjeh u prehrambenoj industriji, ali čiji su počeci bili daleko od glamura.
Njegova životna priča počinje mnogo ranije nego što bi većina očekivala. Sa svega šesnaest godina, bez izbora i sigurnosti, bio je primoran da počne raditi. Nije birao poslove – radio je ono što je morao. U Brezi je nosio teret koji bi i odrasli teško izdržali: utovarao je balvane, prenosio teške daske i upoznavao surovost života iz prve ruke. Upravo tu, među šumama i teškim fizičkim radom, naučio je najvažnije lekcije – strpljenje, disciplinu i izdržljivost.
Godine 1970. dolazi u Bijelo Polje, gdje započinje novo poglavlje – zapošljava se u klaonici tadašnje Budimke. Bio je na samom dnu hijerarhije, radeći poslove koje su drugi izbjegavali. Gurao je kolica s mesnim otpadom, takozvani „japaner“, često skrivajući se od pogleda vršnjaka. Dok su drugi živjeli mladost, on je zarađivao svoju koru hljeba.
Ali upravo tu, među mirisom dima i mesa, počinje njegova prava škola života. Nije bio samo radnik – bio je posmatrač, učenik, neko ko upija svaki pokret i svaku riječ iskusnijih majstora. Dani su prolazili u naporu, ali i učenju. Svaki rez, svaki proces i svaki detalj proizvodnje postajali su dio njegovog znanja. Polako, ali sigurno, gradio je temelje onoga što će kasnije postati ozbiljan poslovni sistem.
Prekretnica dolazi s privatizacijom fabrike u kojoj je nekada bio obični radnik. Kupovinom tog pogona, Franca zatvara simboličan krug – od čovjeka koji je gurao kolica do vlasnika industrijskog pogona. Početak privatnog posla bio je skroman. Bez velikog kapitala, ali s ogromnim iskustvom, kupovao je stoku od lokalnih stočara, obrađivao meso ručno i prodavao proizvode na pijacama. Nije bilo reklama, marketinga ni velikih kampanja – samo kvalitet koji je brzo pronašao put do kupaca.
Vremenom, posao se širio. Otvarane su farme za tov junadi, modernizovani pogoni, razvijena mreža saradnika i partnera. Njegova firma postala je prepoznatljiva ne samo u Crnoj Gori, već i van njenih granica. Broj zaposlenih rastao je iz godine u godinu, a proizvodi su pronalazili put do tržišta širom regiona. Danas, ime Hilmije Franca stoji iza ozbiljnog poslovnog sistema – prodavnica, hotela, proizvodnih pogona i izvoza. Ipak, uprkos svemu, on o uspjehu govori jednostavno.
„Sve je počelo onog dana kada sam odlučio da naučim svaki dio posla, pa makar to značilo da guram kolica s otpadom“, često kaže.
Za svoj rad i doprinos dobio je brojna priznanja, među kojima se izdvaja nagrada „3. januar“, jedno od najznačajnijih opštinskih priznanja. No, za njega to nije lična pobjeda, već potvrda da trud i pošten rad imaju svoju vrijednost. Danas, dok putuje svijetom i posluje na visokom nivou, često se vraća mislima na početke – na roditelje, njihovu borbu i žrtvu. Upravo te uspomene, kaže, ostaju njegov najveći kapital.
Priča Hilmije Hilma Franca nije samo priča o biznisu. To je priča o čovjeku koji nije birao lak put, ali je znao gdje želi stići. Priča koja podsjeća da veličina ne dolazi preko noći – već kroz godine rada, tišine i vjere u ono što se gradi.