- DVIJE TRAGEDIJE KOJE SU OBILJEŽILE ŽIVOT EDINA KRNIĆA: Gubitak supruge krajem 90-ih i smrt kćerke Sare 2025. godine
Život putopisca iz Tuzija ispričan kroz najdublju bol – i snagu koja ostaje iza nje
Tuzi su ovih dana zavijene u crno. Smrt Sare Edinove Krnić, 29-godišnje kćerke poznatog putopisca i TV autora Edina Krnića, rasplakala je cijelu zajednicu. No za one koji poznaju Edina i njegov životni put, ova tragedija nije samo vijest dana — ona je nastavak jedne tihe, gotovo nevjerovatne životne patnje koju ovaj čovjek nosi već decenijama.
Jer, prije Sare, Edin je izgubio još jednu najvažniju osobu u svom životu — svoju suprugu. Krajem 1990-ih, u vrijeme kada nije bio javna ličnost, Edin Krnić je doživio tragediju o kojoj mediji tada nisu pisali. U saobraćajnoj nesreći, koju je preživio zajedno sa svojom jednomjesečnom ćerkom Sarom, Edinova supruga je poginula na mjestu nesreće. Edin i Sara su ostali živi. Bez majke, bez supruge — bez oslonca. To je događaj koji je obilježio njegovu mladost, njegov karakter i njegov kasniji život. Godinama kasnije, 2016. godine, Edin će u jednom kratkom, skoro stidljivom intervjuu prvi put javno reći:
„Prije osamnaest godina ostao sam udovac. Život je strašno kratak, i neke se stvari nikada ne mogu povratiti…“
Nikada nije govorio o detaljima. Nikada nije imenovao suprugu. Nikada se nije vraćao na bol.
I možda je baš zbog toga njegova tišina o njoj govorila više nego ijedna priča. Putopisac koji je svojim emisijama pokazivao ljepote svijeta, prelazio kontinente, snimao kulture, običaje i ljude — dok je sve vrijeme u sebi nosio tugu koju je samo rijetkima otkrivao. Njegova djeca, uključujući Saru, odrastala su uz oca koji je sam ostao da se bori za njih, dohrani ih, podigne, izvede na put. U njegovim emisijama i uspjesima vidjela se širina, ali oni koji ga poznaju znali su da ta širina ima korijen u dubokoj i dugoj boli.
A onda – nova tragedija. Najteža.
U novembru 2025. godine, u saobraćajnoj nesreći, poginula je njegova kćerka Sara Edinova Krnić.
Mlada, blaga, tiha, plemenita. Kćerka koju je prije gotovo trideset godina spasio iz prve tragedije. Dijete koje je preživjelo nesreću u kojoj je poginula njena majka. Život se zatvorio u krug na način koji nijedno ljudsko srce ne može izdržati bez pukotine. Edin je na Facebooku napisao riječi koje su rastopile i najtvrđa srca:
„Sa slomljenim srcem opraštam se od svoje Sare… Moj život nikada više neće biti isti.“
„Ostaješ u svakom koraku, u svakoj misli, u svakom dahu.“
Njegov javni krik bola objedinio je sve ono što je godinama ćutao. Komšije, prijatelji, kolege, čak i oni koji ga poznaju samo preko TV ekrana, okupili su se oko porodice Krnić. U porukama podrške ponavljaju istu misao:
- „Edin je čitav život bio borac. Podizao je djecu sam. A sada gubi i Saru…“
Ovo nije samo vijest. Ovo je priča o čovjeku koji je dvaput izgubio svoju najveću ljubav. O suprugu i ocu koji je dvaput ispratio svoje najmilije. O čovjeku čija bol ne staje pred kamerom, nego počinje kada se kamera ugasi.
Supruga čije ime nikada nije javno izgovorio.
I kćerka čije ime danas odzvanja cijelim gradom — Sara. Dvije žene. Dva života. Dvije tragedije koje je samo jedan čovjek nosio na svojim plećima. Ostaje dobro koje je dao. Ostaje ljubav koju su osjetili i oni koji ga nisu lično poznavali. Ostaje primjer da i u najdubljoj boli čovjek može zadržati dostojanstvo, blagost i poštenje. I ostaje nada — da će ga Uzvišeni nagraditi za sve što je podnio.
