Više od 35 godina služio je narod Pešteri kroz snijeg, led i vjetar – i danas bi sve ponovo radio.
Rastenoviće/Doliće/Sjenica – Na visoravni gdje zime znaju biti okrutne, a putevi nepristupačni, jedan čovjek je više od tri decenije donosio ne samo poštu, već i osmijeh, pomoć i riječ utjehe. Radoje Kuč, poštar iz Dolića, nakon 35 godina radnog staža, otišao je u zasluženu penziju, ostavivši iza sebe neizbrisiv trag u 14 pešterskih sela koje je pokrivao.
„Radio sam i po snijegu, i po vjetru, i po ledu. Kad ne možeš ni naprijed ni nazad, lanac na sve četiri gume, lopate u gepeku i – idemo dalje. Pomagao sam i porodiljama, i bolesnima, motornim sankama kad zatreba. Nema nazad, čovjek mora da bude čovjek,“ priča Radoje, skromno i sa osmijehom, kao da se nije radilo o godinama požrtvovanosti, već običnom danu na poslu.
Radoje je poznavao svaki sokak, svako domaćinstvo, a ono što ga je izdvajalo nije bio samo posao, već odnos koji je imao sa ljudima.
- „Ja bih opet bio poštar, da mogu. Toliko su ti ljudi bili dobri prema meni. Kad mi zatreba pomoć, iz sela Rastenoviće dođe deset ljudi da pomognu, odmah. I sin mi sada radi u pošti – isti odnos, isto poštovanje.“
Gostoprimstvo i toplinu pešterskog čovjeka Radoje s ponosom ističe: „Nema gdje nećeš biti ponuđen, da te ne počaste. Ako te zanoći, primiće te k'o najrođenijeg. I dan-danas, svaki dan mogu svratiti bilo gdje i popiti kahvu sa prijateljem.“
U vremenu kada su poruke prešle na digitalne aplikacije, Radoje se prisjeća vremena kada su pisma i razglednice imale posebnu čar. I anegdote su ostale.
„Jednom sam pogrešno dostavio pismo, jer nisam znao kome ide – djevojci iz Ugla pismo od momka, ja to dam sestri i napravim pometnju u kući. Žao mi je i dan-danas.“
Iako je penzioner, Radoje ne miruje. Na svom imanju u Dolićima drži ovce, krave, obrađuje zemlju, a sve mu pomažu sinovi.
- „Na selu se mora raditi. Imamo traktore, imamo sve za poljoprivredu. Ne valja onaj ko ne radi. A posla uvijek ima.“
Za kraj, Radoje poručuje:
- „Zdrav sam, porodica mi je dobro, ljudi me poštuju i ja njih – šta čovjek više da traži? I ako bih se opet rodio, opet bih bio poštar. Samo treba biti čovjek – i sve ide svojim tokom.“