U moru vijesti o navijačkim sukobima, nasilju i incidentima na putevima širom Srbije, jedna ispovijest navijača beogradskog Rada izdvaja se po nečemu što se rijetko ističe – ljudskosti ispred mržnje.
Na forumu srpskatribina.net pojavio se tekst navijača Rada koji je opisao susret sa grupom navijača Novog Pazara, poznatih kao Ekstremi, na odmorištu između Kraljeva i Raške. Kako navodi, u trenutku susreta bio je sa roditeljima i sestrom, a na sebi je nosio duksericu navijačke grupe koju Pazarcima važi za jednog od najvećih rivala.
- „U odmorište je stiglo više od trideset Pazaraca. Vidjeli su vrlo dobro kakav duks nosim i da sam sa porodicom“, napisao je autor ispovijesti.
Ipak, umjesto onoga čega se, kako priznaje, pribojavao – provokacija, napada ili zahtjeva da skine obilježja – desilo se upravo suprotno.
- „Ni u jednom trenutku nisu pokušali da me napadnu, da me cimaju za duks, niti su dobacivali ili vrijeđali mene ili članove moje porodice. Pustili su me da uđem u kola i odem svojim putem.“
Zbog toga je, kako navodi, osjetio moralnu potrebu da javno napiše zahvalnicu navijačima Novog Pazara.Autor podsjeća da smo svi svjedoci „heroizma“ pojedinih navijača u Srbiji – upadanja u stanove, napada na ljude dok su sa djevojkama, iživljavanja nad brojčano slabijima – te ističe da je upravo zbog takvih primjera ovaj gest Pazarcâ vrijedan javnog pomena.
„Da živimo u normalnom društvu, ovakve stvari ne bi imale potrebu da se pišu. Ali, nažalost, ne živimo.“
Posebno je značajan dio njegove poruke u kojem se osvrće na česte stereotipe o navijačima Novog Pazara.
- „Koliko god smo ih često, nekad i s razlogom, negirali kao navijačku grupu i nazivali vjerskim fanaticima ili političkim projektom – ovim su mi pokazali da to nije istina.“
Na kraju, poruka navijača Rada nije navijačka, već ljudska:
Apel da u svakoj situaciji ostanemo ljudi, koje podjednako krase čojstvo i junaštvo, bez obzira na boje koje nosimo.
U vremenu kada se incidenti podrazumijevaju, ovakve priče podsjećaju da snaga navijačke scene ne leži u nasilju, već u granici koju čovjek zna da ne smije preći.Pročitajte cijelu ispovijest ispod tekstal