Sabiha Gökçen je, prema Ginisovoj knjizi svjetskih rekorda, prva žena–borbeni pilot. Takođe, ona je od strane US Air Forces izabrana, kao jedina žena, među dvadeset najboljih pilota u istoriji avijacije. Sabiha Gökçen je porijeklom iz sela Lozna kod Bijelog Polja. Njeno pravo prezime je Ćorović. Njena familija po majci se preziva Čulum, bošnjačla porodica, i još uvijek žive u Kosovskoj Mitrovici. Živjela je u turskom gradu Bursa. Rano je ostala bez roditelja. Kad je Bursu posjetio Mustafa Kemal Atatürk, prvi predsjednik Turske, ona je imala dvanaest godina. Njemu se ona puno svidjela, pa ju je usvojio i dodao joj prezime Gökçen (slobodan prevod – Nebeska). Bilo je to prije nego je Sabiha uopšte pokazala zanimanje za vazduhoplovstvo. Godine 1938. sprovela je petodnevni let oko zemalja Balkana i nakon toga sletjela je u Beograd. Interesantno da je preminula 22. marta 2001, a na taj dan se i rodila 1913. godine, pa je Google taj dan obilježio kao dan avijacije. Treći po veličini aerodrom u Istanbulu nosi po njoj ime.“
Sudbina Sabihе Gökçen utkana je u priču cijelog naroda. Njeni korijeni, prema lokalnom pamćenju, vode iz sela Lozna kod Bijelog Polja. Prezime Ćorović, a po majci i porodica Čulum, i danas se spominju u pričama starijih Bošnjaka iz Sandžaka i Kosovske Mitrovice. Ta sjećanja nisu samo rodoslov – ona su živi svjedoci rasutosti Bošnjaka nakon balkanskih ratova i velikih progona, kada su čitave porodice morale napustiti svoja ognjišta i potražiti utočište širom Osmanskog carstva.
Sabiha je rođena u Bursi, ali je njena priča neraskidivo vezana za Sandžak – kao dokaz da se korijeni mogu presaditi daleko, ali da krvna linija i identitet ne prestaju postojati.
Rano je ostala bez roditelja, kao što su i mnoga sandžačka djeca ostajala bez očeva i majki u vihoru ratova i pokolja. Kada je Mustafa Kemal Atatürk posjetio Bursu, pred njim je stajala dvanaestogodišnja djevojčica. U njoj je prepoznao snagu i ponos – osobine naroda iz kojeg je potekla – i usvojio je, dajući joj prezime Gökçen, „Nebeska“.
Godine 1938. Sabiha Gökçen je izvela petodnevni let iznad Balkana. Iznad zemalja koje su njen narod raštrkale i iskasapile, ona je letjela slobodna, noseći ime novog doma, ali i krv prvobitnog zavičaja. Kada je sletjela u Beograd, dočekana je kao gošća od državnog značaja. Ipak, u tom trenutku, nebo Balkana bilo je svedok njenog tihog povratka – makar avionom – na prostore koje su njeni preci morali napustiti.
Umrla je 22. marta 2001., istog dana kada je i rođena 1913. godine. Ciklus života zatvoren je kao da ga je samo nebo moglo ispisati. Google je upravo taj datum obilježio kao dan avijacije, a Istanbul danas ponosno nosi njen spomen kroz aerodrom Sabiha Gökçen.
Njena sudbina je simbol i pouka: Bošnjaci Sandžaka, rasuti širom svijeta – od Istanbula do Amerike – nose u sebi teret progonstva, ali i moć opstanka. Sabiha Gökçen je, kao „Nebeska“, postala dokaz da i iz patnje može izrasti veličanstvena priča, koja prelazi granice i epohe.