U vremenu kada je šutnja najisplativija valuta, a konformizam ulaznica u političku elitu, jedan dokument u pisarnici Općine Tutin pojavio se kao šamar lažnoj stabilnosti. Otvoreno pismo grupe građana “Složno za Tutin”, koje potpisuje donedavni pomoćnik predsjednice općine i bivši koalicioni partner SDA Sandžaka, Jašar Balić, razotkrilo je ono što se godinama znalo, ali nije smjelo reći – da se iza kulisa vlasti krije mehanizam podjela, diskriminacije i sistematskog zataškavanja.
Hrabar čin ili prekasna spoznaja?
Jašar Balić, čovjek koji je godinu dana sjedio u izvršnoj vlasti, odlučio je progovoriti. I ne samo progovoriti – već dokumentovati. U dopisima koje je slao predsjednici Selmi Kučević i načelniku uprave, Balić nije štedeo riječi: “Neću biti nijemi saučesnik u prljavim poslovima. Nelegalno otuđena imovina, ograđene javne površine, i sve ono što je decenijama sistematski i nezakonito rađeno – sada mora izaći na vidjelo.”
U društvu gdje se pokornost podrazumijeva, Balićev javni istup ne treba tumačiti kao zakašnjelu reakciju, već kao čin političke zrelosti i građanske odgovornosti. Jer, kako ukazuje, on nije imao ni institucionalnu moć ni nezavisno pravosuđe koje bi mu stajalo iza leđa. Umjesto toga, imao je volju – da ne šuti.
SDA Sandžaka: Stranka koja se boji istine
Ono što najviše zabrinjava nije optužba, već reakcija – ili bolje rečeno, njeno odsustvo. SDA Sandžaka, koja godinama pretenduje da predstavlja političke interese Bošnjaka u Sandžaku, uporno izbjegava da se suoči s vlastitim nasljeđem. Umjesto transparentnosti – šutnja. Umjesto demantija – ignorisanje. Umjesto reformi – nastavak prakse u novom pakovanju.
U dopisu koji je objavio “Složno za Tutin”, eksplicitno se navodi diskriminatorski odnos prema njihovim kadrovima, odsustvo komunikacije, isključivanje iz odlučivanja, kao i neispunjeni koalicioni dogovori. Ako se ovako ponaša prema partnerima – šta tek očekuje običnog građanina?
Građani pitaju: Gdje je pravda?
Tutin je grad bogate historije, ali osiromašene sadašnjosti. Budžet koji se puni iz džepova građana, očigledno se ne usmjerava u školstvo, infrastrukturu ili podršku porodicama – već prema nevidljivim tokovima, gdje isplivavaju uvijek isti – podobni, a ne sposobni.
Građani Tutina danas imaju pravo da znaju:
-
Ko je profitirao od nelegalne prodaje imovine?
-
Zašto se ne zna gdje je novac iz investicija?
-
Ko su ljudi koji odlučuju bez legitimiteta i kontrole?
Javni interes ne smije biti privatna prćija
Ova kolumna ne poziva na revoluciju, već na odgovornost. Jer ono što Balić danas otkriva, nije samo njegova borba – to je borba svih onih koji su godinama gledali kako im grad propada pod teretom stranačkih kombinatorika i “međusobnih dogovora”.
Zato je vrijeme da javnost podrži one koji se usuđuju reći: Dosta je! Da podrži one koji, poput Balića, ne kalkulišu s istinom, već je pišu – ponekad sami, protiv sistema. Njegove riječi sa Facebooka nisu samo lična ispovijest, već politički manifest:
- “Razrešenje sa funkcije doživljavam kao direktnu posledicu toga što nisam pristao da ćutim i klimam glavom na nepravdu. Građani Tutina zaslužuju odgovornu i čistu vlast, a ne kontinuitet kriminalnih praksi pod novim imenom. Nastaviću da govorim istinu – bez straha i bez cijene.”
Ova kolumna je glas podrške svim Balićima ovog društva. Građani Tutina više ne smiju biti taoci političkog oportunizma, niti nijemi posmatrači propasti svojih institucija. Ako je neko imao hrabrosti da otvori Pandorinu kutiju – na nama je da ne zatvaramo oči.
Jer ako budemo šutjeli danas – ko će govoriti sutra?