Većina Novopazaraca sigurno ne zna za Nezrinu Šaćirović, ali djeca u seoskim školama i to naročito u OŠ “Dositej Obradović” u selu Osaonica znaju, budući jer je mnogo dobra učinila za njih. Naša redakcija je 11 aprila ove godine već jednom pisala o neobičnoj učiteljici za ovo vrijeme, koja se iz petnih žila bori da poboljša uslove rada učenicima ove seoske škole u Novom Pazaru.
Nezrina je učiteljica. Putuje trideset i kusur kilometara na posao po snijegu, kiši i velikim vrućinama, neprohodnim putevima, ne razlikuje se od drugih, ali aktivnosti kojima se svakodnevno bavi unaprijedile su školu u kojoj radi.
U OŠ “Dositej Obradović” gdje je zaposlena, prije nekoliko mjeseci zamijenila je stare klupe polovnim, ali dobro očuvanim, a po njih je išla do Beograda.
“Moj prijatelj iz Beograda koji radi u OŠ ‘Ivan Goran Kovačić’ obavijestio me je o tome da će njihova škola biti renovirana i da su odlučili da poklone klupe i stolice. Zamolila sam ga da te klupe donira školi u kojoj radim jer ne mogu biti gore od postojećih. Do dogovora je došlo s time da je trebalo da se obezbjedi prijevoz od Beograda. S obzirom na to da je bio ljetnji raspust i nisam htjela da obavezujem ljude koji su na odmoru, a to je moralo odmah da se preuzme. Unajmila sam šleper i otišla bez razmišljanja da to završim”, govori skromna učiteljica.
Škola u selu Krće, gdje je Nezrina prije radila, sve je bilo staro i dotrajalo, a učenici i učitelji su radili u nehumanim uslovima, prenosi Kurir.
Zahvaljujući njenoj medijskoj borbi, škola je renovirana od strane Gradske uprave i mještana sela Krće. Također, zahvaljujući njoj, učenici su prvi put vidjeli Deda Mraza.
“Volim djeci da pored znanja priuštim i neki vid zabave pa sam još u Krću zamolila Hida Muratovića, humanitarca, da obučen u Deda Mraza posjeti djecu i podijeli im poklone. Sa tradicijom slavlja Nove godine sam nastavila i ovdje, pa pred praznike imamo priredbu sa Deda Mrazom. Čak se i ja obučem u odijelo i proslavljamo. Pokloni budu obezbjeđeni u saradnji sa roditeljima”, kaže Šaćirović.
Nezrina se trudi da djeca razviju i literarni talenat, pa je radila na tome da se uključe u razne književne konkurse.
“Profesor Bratislav Golić Bata iz Požarevca se bavi objavljivanjem učeničkih literarnih radova pa su moji đaci odradili više pjesama, priča i tekstova. Sa koleginicama iz škola u selima Svilanovu i Bele Vode dogovorila sam da i njihovi đaci daju doprinos tako da će u ‘Zborniku književnog stvaralaštva mladih Srbije i dijaspore’ koji izdaje ovaj profesor izaći više od pedeset autorskih radova naših đaka, a oni će kao nagradu dobiti knjigu u kojoj su njihova djela i pohvalnicu. A već je jedna moja učenica dobila međunarodnu nagradu na jednom od literarnih konkursa”, ponosno ističe Nezrina.
Zahvaljujući učiteljici put do ove škole je također dobio novo ruho, ali Nezrina skromno odbija da priča o tome.
“Snimila sam đake koji hodaju po prašini iz škole i poslala ga preduzeću ‘Novi Pazar- putevi’ nakon čega je prilazni put asfaltiran. Sada sam podnijela još jedan zahtjev da se u školi asfaltira jedna staza”, ističe učiteljica.
Na pitanje šta je pokreće na sve ove akcije, učiteljica kaže:
“Želim da i djeca na selu imaju isti tretman kao i ona u gradu, jer po meni tu nema nikakve razlike, sve su to učenici koji zaslužuju normalne uslove za školovanje. Škola treba da ima normalan pod, a ne ovakav kakav je u školi gdje radim, pun rupa, đaci na njemu igraju klikere. Također, krov ove škole je u lošim uslovima, rizičan za djecu koja su pod njim i to je nešto što čeka nove akcije”, rekla je Nezrina Šaćirović.
Učiteljica, takođe, samoinicijativno vodi djecu u muzej i na sportske aktivnosti, jer želi da budu upućeni u sve i da redovno obiđu grad Novi Pazar.
Nezrina je majka četvoro djece i neko ko svoje domaćinstvo izdržava od svoje učiteljske plate, a školi doprinosi onoliko koliko je u njenoj mogućnosti.
