Ljubljana – Bijelo Polje – Sarajevo – Beograd – Skoplje – Zagreb – Senidah. Jedna žena, jedno ime i hiljade identiteta u kojima se prepoznaju milioni. A opet, nigdje potpuno prihvaćena. Popularna pjevačica Senidah Hajdarpašić otvorila je dušu i govorila o tome koliko je teško biti „ničija, a svačija“.
U emotivnom intervjuu za regionalne medije, muzička zvijezda koja već godinama puni dvorane širom bivše Jugoslavije, priznala je da uprkos ogromnoj popularnosti, nikada nije osjetila punu pripadnost nijednoj sredini.
- – Neki me ljudi doživljavaju kao svoju, a neki nikada neće. U Sloveniji, gdje sam odrasla, nikad me neće prihvatiti jer mi prezime završava na „ić“. U Beogradu nisam Ivana, već Senidah. Kad dođem u Sarajevo, nisam Sarajka već iz Sandžaka. Gdje god da odem, uvijek sam pomalo strana – rekla je Hajdarpašićeva.
Porijeklom iz Sandžaka i Bosne, odrasla u Ljubljani, a u srcu – Jugoslovenka. Tako sama sebe opisuje. I dok mnogi pokušavaju da je „ukalupe“, Senidah ne mari.
– Na kraju krajeva, meni su ljudi ili dragi ili nisu. Volim sve dobre ljude, bez obzira odakle su. Imam i veze s Hrvatskom i Makedonijom. Rođena sam u Jugoslaviji i to će uvijek biti dio mog identiteta – iskrena je bila pjevačica.
I dok državne granice možda ne znaju šta bi sa njom, publika je voli bezuslovno. Bilo da nastupa u Zagrebu, Beogradu, Podgorici ili Skoplju – njeni koncerti su rasprodati, a publika u glas pjeva svaku pjesmu.
Miroslav Ilić: Povratak legende u Zagreb
U isto vrijeme kada Senidah gradi mostove među generacijama, jedan veteran narodne muzike sprema svoj veliki povratak. Miroslav Ilić, ikona jugoslovenske muzičke scene, nakon 15 godina vraća se pred zagrebačku publiku – i to u Arenu Zagreb!
– Biće to noć puna emocija i sjećanja. Tri generacije su odrasle uz moje pjesme. Dolaze mi i djeca i bake i dede. Dok me glas služi, ja ću pjevati – rekao je Ilić najavljujući spektakl.
Na sceni će mu se pridružiti veliki orkestar i nekoliko muzičkih gostiju iznenađenja. Koncert u Zagrebu biće i proslava više od 50 godina njegove karijere, nakon što je nedavno trijumfalno nastupio i u Beogradu.
Dok jedni grade karijere iznova, a drugi ih krunišu zlatnim jubilejima, jedno je jasno – muzika ne zna za granice, prezimena, niti podjele. I baš zato Senidah i Miroslav – bez obzira na razlike – pjevaju za isti narod. Jer emocija je zajednička.