Jedna sasvim obična šetnja kroz kairsku pijacu pretvorila se u ljubavnu priču koju danas prate deseci hiljada ljudi širom Balkana i Bliskog istoka. Nina Pantić iz Srbije i Egipćanin Muhamed Jahia dokaz su da srce bira put koji ne poznaje ni geografiju ni vjeru, ni jezik ni običaje — samo iskrenu emociju.
Njihova priča počela je među mirisima začina i šarenilom tezgi, kada je Muhamed prišao Nini sa jednostavnim pitanjem: „Odakle si?“ Očekivala je kratku razmjenu riječi, a ostali su da razgovaraju sat vremena, kao da se poznaju cijeli život. Taj trenutak postao je početak veze koja će kasnije povezati dva svijeta — pravoslavlje i islam, Egipat i Srbiju, dvije tradicije i dvije velike porodice.
Nina, profesorica engleskog jezika iz Srbije, oduvijek je voljela jezike i kulture Bliskog istoka. Muhamed, rođen 1992. u Kairu, dolazi iz velike tradicionalne porodice i nosi nadimak „Šika“, koji je u Egiptu znak dobrog duha i sportskog talenta. Njihove različitosti postale su njihova najveća snaga.
Najemotivniji trenutak za Ninu dogodio se kada je Muhamed prvi put došao u Srbiju i upoznao njenu baku. „Pričali su — svako na svom jeziku. Ona njega na srpskom, on nju na arapskom, i oboje se savršeno razumiju. Shvatila sam tad da duša uvijek prepozna dobrotu“, kaže Nina. Od tada ga baka zove samo „moj Šika“.
Njihovo venčanje u Egiptu bilo je spoj tradicija kakav se rijetko viđa. Nina je nosila sudansku haljinu, pa potom bijelu vjenčanicu, a slavlje je, nakon egipatskih melodija, neočekivano prešlo u srpsko kolo. Gosti su ovacijama ispratili Muhameda dok je, bez zadrške, skočio u sredinu i pratio ritam kao rođeni Šumadinac. Usred slavlja, iznenadio ju je i prosidbom koja je završila na društvenim mrežama i postala viralna širom svijeta.
Danas žive u Beogradu. Muhamed svira, pleše kolo, uči jezik i uživa u srpskoj kuhinji — od sarme do bureka s jogurtom. Najveći šok mu je, kaže, bio snijeg. „Kao dijete sam izašao napolje, hvatao pahulje u ruke… To je za mene magija.“
Iako su se suočili s predrasudama, posebno oko multikulturalnih brakova, Nina ističe da ih to nikada nije pokolebalo. „Ljudi se plaše onoga što ne poznaju. Ali ljubav je ista svuda — samo količina kompromisa ponekad varira.“
- Kada ih pitaju kako će vaspitavati djecu — hoće li slaviti Božić ili Ramazan, postiti ili jesti različitu hranu — Nina odgovara jednostavno: „Sve se rješava razgovorom. Ljubav je jezik koji svi razumiju.“
Priča Nine i Muhameda podsjeća da granice postoje samo u ljudskim glavama. Kada se sretnu dvoje ljudi koji se poštuju, razumiju i vole, sve razlike postanu sporedne. Njih dvoje dokaz su da su mješoviti brakovi bogatstvo, a ne izazov — i da ljubav, kada je iskrena, uvijek pronađe svoj put.