Kaže se: “Nema brata dok ga majka ne rodi.”
Ali život ponekad napiše drugačiju istinu – da brat može biti i onaj koji ti pruži ruku kad ti je najteže, koji dijeli tvoju bol, tvoju borbu i tvoju sudbinu.
Priča o Kasimu i Hasanu Hodžiću svjedoči upravo o tome. Kasim Hodžić rođen je 9. maja 1966. godine u Vilićima kod Ilijaša. Do agresije na Bosnu i Hercegovinu živio je mirnim porodičnim životom, a ratne godine proveo je kao pripadnik Armije Republike BiH, stekavši časnu deredžu gazije. Nakon rata vratio se na opustošeno imanje – kuća razorena, zemlja zapuštena, život ispočetka.
Hasan Hodžić je prije rata živio u Stoboranima, općina Han-Pijesak. Tokom agresije branio je Žepu, jednu od UN-ovih enklava. Nakon njenog pada i teškog proboja do Sarajeva, započeo je novi život u glavnom gradu, gdje se zaposlio u JP “Sarajevske šume”.
Njih dvojica tada se nisu ni poznavali. Nisu bili rodbina. Nisu imali zajedničku prošlost. Ali su imali isto iskustvo – rat, izbjeglištvo i borbu za opstanak. Sudbina ih je spojila upravo u “Sarajevskim šumama”. Hasan je ubrzo postao poslovođa, a među radnicima je upoznao Kasima. Od prvog dana osjetila se bliskost.
Hasan je najveći dio slobodnog vremena provodio pomažući Kasimu u obnovi imanja u Vilićima. Bez interesa, bez kalkulacije – samo ljudski, iskreno.
Iz tog zajedničkog rada rodilo se bratstvo. Kasim je u Hasanu prepoznao čestitost, plemenitost i dobrotu. Hasan je u Kasimu vidio čovjeka kojem se može vjerovati. A povjerenje je temelj svakog pravog odnosa.
Godine su prolazile, a onda je stigla vijest koja je sve promijenila – Hasanu su otkazala oba bubrega. Dijaliza je postala svakodnevica. Nada u transplantaciju – neizvjesna.
U jednom trenutku Hasan je otišao u Tursku, gdje je utvrđeno da prethodno ponuđeni donor ne odgovara. Tada je Kasim donio odluku koja se ne donosi olako. Ponudio je – svoj bubreg. Hasan je u početku odbijao. Nije želio da brat po srcu prolazi kroz operaciju i rizik. Ali Kasim je bio odlučan.
U Turskoj su urađena testiranja. Rezultat je bio gotovo nevjerovatan – potpuna podudarnost. Dana 20. novembra 2022. godine izvršena je transplantacija. Operacija je prošla uspješno. Obojica su se brzo oporavili.
“Bio sam presretan kada sam saznao da moj bubreg odgovara Hasanovom organizmu. Sama pomisao da mogu olakšati život bratu – to je bio osjećaj koji se ne može opisati”, kazao je Kasim.
Danas su obojica u mirovini. Najviše vremena provode zajedno. I dalje pomažu drugima – posebno povratnicima u hanpjesačkim selima, obnavljajući porušene kuće i imanja.
Njihova priča nije samo priča o transplantaciji. To je priča o zahvalnosti, o dobročinstvu i o hadisu koji kaže da je najbolji čovjek onaj koji najviše koristi drugima.Kasim i Hasan nisu braća po rođenju. Ali jesu po djelu. I možda je baš to najjače bratstvo – ono koje ne nastane u kolijevci, već u iskušenju.