Može li neko u Njemačkoj primati socijalnu pomoć, a da se na njegovo ime vode štedni računi s gotovo pola miliona eura? Prema presudi Socijalnog suda Berlin–Brandenburg, odgovor je potvrdan – ali samo pod određenim uslovima.
Upravo to je bio slučaj jedne porodice iz savezne pokrajine Brandenburg, koja je godinama primala građansku socijalnu naknadu Bürgergeld, iako su na njihovo ime postojali štedni računi sa ukupno oko 450.000 eura. Kada je centar za zapošljavanje saznao za postojanje ovih sredstava, pomoć je obustavljena, a porodici je naloženo da vrati više od 12.000 eura već isplaćenog novca, uz obrazloženje da osobe s tolikom imovinom ne mogu biti korisnici socijalne zaštite.
Porodica je, međutim, uložila žalbu tvrdeći da, iako su računi formalno otvoreni na ime odraslog sina i njegove djece, oni nikada nisu imali stvarni pristup novcu. Štedne knjižice su, prema njihovim navodima, od samog početka bile u posjedu djeda, koji je i otvorio račune. Sud je utvrdio da tužitelji nikada nisu raspolagali štednim knjižicama, nisu znali tačan iznos sredstava, nisu imali kartice, online pristup, niti ovlaštenje da podignu novac ili zatvore račune.
U presudi se navodi da se prema njemačkom socijalnom pravu imovinom može smatrati samo ona koja je stvarno dostupna i može se koristiti za pokrivanje osnovnih životnih troškova. Nije presudno ko je formalno upisan kao vlasnik računa, već ko ima faktičku kontrolu nad novcem. Kako tužitelji nisu imali mogućnost raspolaganja sredstvima, sud je zaključio da se spornih 450.000 eura ne može smatrati njihovom imovinom.
Sudije su poništile odluku centra za zapošljavanje o obustavi pomoći i povratu novca, naglasivši da štedna knjižica u njemačkom pravu predstavlja instrument na donosioca, što znači da banka isplaćuje novac isključivo osobi koja je fizički posjeduje. Sam upis imena na računu nije dovoljan dokaz stvarnog vlasništva. U obrazloženju se navodi i da osoba koja otvori štednu knjižicu na ime bliskog rođaka, a zadrži je kod sebe, time jasno pokazuje namjeru da zadrži kontrolu nad sredstvima.
Sud je odbacio i argument centra za zapošljavanje da je korisnik socijalne pomoći mogao tužiti svog oca ili zatražiti punomoć kako bi došao do novca. Takav zahtjev, kako je navedeno, nije u skladu sa svrhom socijalne zaštite, koja treba pružiti sigurnost u hitnim životnim situacijama, a ne prisiljavati ljude na porodične sporove ili sudske procese protiv najbližih srodnika.
Također je odbačena i sumnja na grubu nepažnju ili prevaru. Sud nije pronašao dokaze da je porodica namjerno prikrivala imovinu ili pokušala nezakonito ostvariti korist. Njemački mediji ističu da bi ova presuda mogla imati šire posljedice, jer jasno razdvaja formalno vlasništvo od stvarne dostupnosti imovine u postupcima dodjele socijalne pomoći.