Tutin, 31. maj 2025 – Sandžak Danas
U vremenu podjela, političkih ultimatuma i uskostranačkih interesa, Selma Kučević je izabrala teži, ali ispravan put – put dostojanstva, saradnje i otvorenosti. Nije predala Tutin, nije podijelila građane. Nije kleknula pred partijskom disciplinom kad se kosi sa zdravim razumom. Danas joj zbog toga sude oni kojima dijalog znači slabost, a saradnja – izdaju.
Šta su pravi razlozi zbog kojih je Selma Kučević, predsjednica opštine Tutin, isključena iz Stranke demokratske akcije Sandžaka? Ako se zagrebe ispod površine šturog partijskog saopštenja, otkriva se nešto mnogo dublje, tužnije – i politički opasnije.
-
Jer kako drugačije objasniti da se Selmi Kučević zamjera… to što je bila normalna?
Zamjera joj se što je – na sopstvenu odgovornost i u korist građana Tutina – otvorila vrata svima. Bez obzira na to iz koje partije dolaze. Bez obzira da li se prezivaju Zukorlić, Memić, Lekić, ili Zoranić. Njen „grijeh“ je što je, uprkos pritiscima, ostala predsjednica svih građana, a ne partijski vojnik.
- Njeni “nedopustivi” potezi?
Zamjera joj se što je dovela Tanju Macuru, ministarku u Vladi Srbije. Zamjera joj se što je šetala Ribaričkim jezerom – i to ne sama, već u društvu ministarke i Kasima Zoranića, čovjeka poznatog po idejama saradnje i razvoja. Zamjera joj se što se rukovala i pozdravljala sa ljudima – bez obzira kojoj partiji pripadaju. Jer za razliku od politike podjela, ona je praktikovala politiku dijaloga.
Zamjera joj se i što je na Dan opštine pročitala zahvalnicu. Da, zahvalnicu – ministru Huseinu Memiću, koji je nesporno pomogao Tutinu i realizovao brojne projekte. Iako dolazi iz druge partije, Selma Kučević je prepoznala značaj rezultata nad partijskim interesom.
Zamjera joj se i što je na tom istom događaju bio prisutan i predsjednik SDP-a Samir Lekić. I što se ranije u Tutinu pojavio i ministar Usame Zukorlić. Kao da je sastanak sa državnim funkcionerima, u cilju razvoja opštine, postao neprihvatljiv čin.
U čemu je njen stvarni “grijeh”?
- U tome što je odbila da bude marioneta.
- U tome što je shvatila da bez saradnje sa državnim institucijama nema napretka za Tutin.
- U tome što je privukla pažnju i podršku mlađe generacije, koja u njoj vidi nadu za jednu drugačiju politiku – onu bez ucjena, straha i podjela.
- U tome što je oformila svoj kabinet i prestala da sluša tutore iz sjenke.
- I upravo zato – jer je bila žena sa stavom, otvorenošću i spremnošću na saradnju – proglašena je nepodobnom. I odbačena.
Ali možda je baš ova situacija, paradoksalno, trenutak njenog političkog jačanja. Jer građani Tutina, a i šireg Sandžaka, znaju da prepoznaju razliku između lojalnosti stranci i lojalnosti narodu. I u toj razlici – leži Selmina najveća snaga.