U drugom tutinskom selu – Jerebici, živi žena čija životna priča nadmašuje granice izdržljivosti, požrtvovanja i majčinske ljubavi. Njeno ime je Džavida Mujović, porijeklom iz sela Paljevo, a udata u Jerebicu. Iz njene utrobe rođeno je jedanaestoro djece, a iz njene ljubavi i brige izraslo je više od trideset unučadi.
- „Kad sam došla, nije bilo ni puta, ni struje, ni vode. Sve smo sami pravili. Sad, hvala Bogu, imamo i put, i vodu, i kupatilo, i sve“, prisjeća se nana Džavida, sa blagim osmijehom koji skriva godine teškog života, ali i ponosa.
Kada se udala u veliko domaćinstvo Mujovića u Jerebici, sve je bilo drugačije. „Svaki dan sam radila – nosila vodu, prala na rijeci, zimi led razbijala da mogu oprati veš. Ruke bi se smrzle, ali se nije stajalo“, kaže Džavida.
- „Svu sam djecu kod kuće rodila. Nije bilo doktora, ali sva su, hvala Bogu, zdrava. Kad rodiš, moraš da ga gledaš, da ga izvedeš na put“, govori ona.
Bez moderne medicine, rađale su žene oslanjajući se na iskustvo, snagu i Božiju pomoć. „Svega je bilo – i tuge, i bolesti, i radosti – ali sve se to izdržalo.“
- „Tri sina su mi u Njemačkoj, dvije kćerke u Turskoj, jedna u Tutinu, jedna u Rožajama, jedna u Kovačama, a jedna kod mene. Još dva sina treba da ženim, a i jednu ćerku“, priča Džavida sa toplinom u glasu.
Danas, u njenom domu, smijeh i ljubav ne prestaju. „Jesam, vala, najsretnija majka i nana na svijetu“, kaže ponosno, dok joj pogled klizi po fotografijama unučadi razasutih po svijetu.
- „Najveća muka bila je voda. Nosiš po sedam čutura svaki dan, a treba i za sir, i za pranje, i za sve. Ovce smo držali, tridesetak komada, sve to treba napojiti. Sad, hvala Bogu, imamo muzalicu, imamo vodu, i djeca mi pomažu“, kaže Džavida.
Suprug joj je, kaže, bio „malo ljut, ali dobar čovjek“. Živjeli su u velikoj zajednici, dijelili sve – i rad i muku. „Djeci sam uvijek govorila – budite pošteni, dobri i radni. To je od naše majke ostalo“, dodaje ona.
Danas, iako u poznim godinama, Džavida je okružena pažnjom i ljubavlju svoje djece. „Kad sam bila bolesna, svi su došli – sinovi, kćerke, unuci. Nema da me ne poštuju. Sve hvala Bogu.“
Džavida Mujović nije samo majka, ona je simbol Sandžaka – žena koja je, bez luksuza i pomoći, stvorila život i dom, čuvajući vjeru, tradiciju i porodicu. Njena priča je priča o sandžačkoj ženi: skromnoj, hrabroj i nepokolebljivoj. Pogledajte tv prilog ispod teksta.