Na Rekreacionom centru u Novom Pazaru postavljena je pokretna sedžada, projekat Edukativnog centra Džebel, namijenjen vjernicima koji žele obaviti namaz na otvorenom. Inicijativa je privukla veliku pažnju javnosti i izazvala burne reakcije – od izraza zahvalnosti i podrške, do negodovanja i kritika.
Mnogi građani pozdravili su ovu ideju kao korisnu i inovativnu, naglašavajući da omogućava vjernicima da ispune svoju vjersku obavezu i izvan džamije. Ističu da je sedžada simbol mira, duhovnosti i prisjećanja na vjeru u svakodnevnom životu, posebno na mjestima gdje se okuplja veliki broj ljudi. Brojni komentari na društvenim mrežama svjedoče o zahvalnosti, a mnogi su podijelili i lična iskustva kako im je upravo ovakav vid pristupačnosti olakšao obavljanje namaza.
S druge strane, dio građana izražava zabrinutost zbog higijenskih i praktičnih aspekata. Ukazuju na prisustvo pasa, mačaka i djece koja trče bosa po travi, strahujući da bi sedžada mogla biti isprljana ili oštećena. Također se navodi mogućnost neodgovornog korištenja ili vandalizma, što su, kako tvrde, već primijetili na drugim lokacijama. Nažalost, pojedini komentari sadrže i uvredljiv jezik i diskriminatorne izraze, koji su naišli na osudu korisnika i pozive na kulturu dijaloga i poštovanje zajedničkog dobra.
Predstavnici Edukativnog centra Džebel ističu da je sličan tip pokretnih musala već postavljen na više mjesta širom Novog Pazara – na atletskom stadionu, terenima u Bukrešu, izletištu Đurđevi i drugim frekventnim lokacijama. Navode da se sedžade redovno održavaju, te da se tokom zime sklanjaju kako bi se zaštitile od vremenskih uslova.
Iako je projekat osmišljen s ciljem da unaprijedi mogućnosti vjerskog praktikovanja u savremenom urbanom prostoru, rasprava koja je uslijedila otkriva dublje društvene izazove – od brige za javni prostor i nedostatka kulture očuvanja zajedničkih dobara, do različitih stavova o načinu na koji se vjera praktikuje izvan vjerskih institucija.
Pokretna sedžada na Rekreacionom centru tako je postala više od praktičnog rješenja za klanjače – postala je ogledalo stanja svijesti jedne zajednice, njenih vrijednosti, konflikata i potencijala.
