Beograd / Novi Pazar – Najmlađi član pešačke grupe koja je iz Novog Pazara šesnaest dana pješačila do Novog Sada bio je nasmijani Amar Halilović, učenik Srednje medicinske škole. Iako je mogao ostati kod kuće i pratiti akciju putem društvenih mreža, Amar je odlučio da bude dio medicinskog tima i podrška svojim starijim prijateljima – studentima koji su pokrenuli talas nade i zajedništva u Srbiji.
Tokom šesnaest dana puta, Amar je postao prava inspiracija mnogima – ne samo zbog svog vedrog duha i pjesme koja je pratila kolonu, već i zbog nevjerovatne snage koju je pokazao nakon što se trećeg dana marša onesvijestio i saznao da boluje od dijabetesa.
- „Kada smo osjetili miris šuma nadomak Novog Sada, shvatio sam da će mi sve ovo nedostajati – pješačenje, druženje s prijateljima, pa čak i ono pjevanje koje su svi čuli“, ispričao je kroz smijeh mladi Novopazarac.
Nakon što mu je dijagnosticiran dijabetes, ljekari su mu savjetovali da prekine put, ali Amar nije želio da odustane. Roditelji su pokušavali da ga ubijede da se vrati kući, no on je odlučno rekao da ide do kraja.
- „Srce mi se topi kad vidim koliko ljudi brine za mene. Poslali su mi više od 30 aparata za mjerenje šećera! Sad ih imam toliko da planiram da ih poklanjam drugima kojima su potrebni“, rekao je uz osmijeh.
Njegova priča, koju su prenijeli brojni mediji, postala je simbol marša, a Amar – junak generacije koja vjeruje u promjenu i solidarnost.
Skromno priznaje da ni on ni njegovi prijatelji nisu očekivali toliku pažnju javnosti. Njihov cilj, kaže, bio je da svaki dan posvete jednoj žrtvi i da hodom pošalju poruku dostojanstva i upornosti.
- „Bolje je što je ovako bilo. Narod se budi, ujedinjuje se. Neki su počeli da razmišljaju drugačije baš zbog našeg marša“, poručio je Amar.
Kao dio medicinskog tima, Amar je imao važnu i tešku ulogu – brinuo je o povredama i umoru pješaka. „Oni dok hodaju ne shvataju da će ih tek kasnije boljeti. Oko 22 sata ja počnem da ih masiram, završim oko pet ujutro, malo odspavam, pa opet nastavim s njima“, ispričao je kroz smijeh.