Novopazarac Faik Dupljak: Žena mi „soli“ pamet

2062

Na samom ulazu u pijacu prodaju se vunene čarape, orahova mrezga, divlje trnjine, sir, kajmak, bivoleća metanica… Neko prodaje, drugi kupuju, neki razgovaraju. Skupila se družina sa svih strana Sandžaka. Roba se plaća u evrima i dinarima. Život je, valjda, najiskusniji učitelj. – Posmatram taj zanimljivi svet, pre nego što smo počeli da snimamo reportaže… Ali zapravo moraš da započneš razgovor…

Kada sam prvi put ugledala nanu Hankiju – shvatila sam da je nesvakidašnja, interesantna, zanimljiva, simpatična… Nana se dvoumi pred televizijskom kamerom. – Ne umem da pričam za svet. – Ne, nema izbora. Ova starica poče da govori prijatno i jasno: osećam kako bi tako pričale sve sandžačke nane.

Kamerman se nasmeja. Ko bi mogao da zameri proizvođačima, prodavcim i kupcima na našim pijacama. – Ponovo se skrivate, gopođo Koca. – Hankija odbaci rukom svoje proizvode i pokaza da je sledimo. Odjek njenih srdačnih reči dočekao nas je u dugačkom redu, poput lagane poezije… – Više bih volela da se nismo srele. Malo razgovora, kakav nagoveštaj ljudske lepote, dobrote, iskrenosti…

– Volim što sam ovde. I kad se družim zaboravim na sve brige i probleme. Sasvim ste se udaljili od budućnosti – reko smo. – Na sve načine. – Nadam se ne baš na sve! – Ja sam rođena Pešterka – kaza ponosno Hankija Koca.

Pitah Amiru, pošto je mladi sir, nemo me posmatra, sazna, valjda, da sam ja sa televizije i poče da razgovara… Prilazi Faik, hoće da se informiše pošto je bivoleća metanica. A cene spomenutog mlečnog proizvoda kreću se od 15 do 25 evra za kilogram.

Nije skupo – kaže poseban kupac. Sada je na svome, gde nema prepreka, i kreće se a ne zna koliko je daleko otišao. Njegove šale su melem za dušu.

Osim kad pogledaš u kupce i pomisliš, gde su nestale novopazarske pijace… – Veoma ste zanimljivi – kažem. – Radujem se, nisam mrgud. – Do nove prilike. – On gleda na život kao na neko veselje. – Ne možeš … Nemoguće da me stavarno snimate – reče izuzetni Faik Dupljak.

Tek sa izvesnim protokom vremena, shvatila sam da sve što znam o ljudima, potiče upravo iz priča mojih sagovornika. Reč je o onim retkim pojedincima koje u životu sretnete, koji vas zadive… Cilj je da se iz nekoliko neobičnih priča iznese ono najvažnije i da se čitaocima ostavi da donesu sud o novopazarskim pijacama.

– Ako voliš pijacu, onda si kao i svi drugi – svedoči Šahin Gudžević. Izgleda prilično uljudno i duhovito. – Da li ste dobar domaćin – upitasmo policajca u penziji? – Ja sam šaljivdžija. Radujem se svakom novom danu. Živim život punim plućima. Uvek se smešite tako da vam se i srce smeje – odgovori sandžački policajac u penziji.

Novi Pazar je odavno i nadaleko poznat kao trgovački grad. Ako ste sa strane, Novopazarci će vas vrlo rado povesti do butika, prodavnice ili pijace…

Binasa Malićević




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *