Mahmud Arši Novopazarac, jedan od najranijih pjesnika sa prostora zapadnog Balkana, poznat je po svojoj poeziji koja je posvećena velikim ličnostima Osmanlijskog carstva, uključujući Mehmed-pašu Sokolovića. Rođen u Novom Pazaru, Arši je djelovao u 16. vijeku, ostavljajući za sobom zbirku pjesama koje su pisane na orijentalnim jezicima.
Umetnički uzor i književno stvaralaštvo
Mahmud Arši Novopazarac bio je duboko inspirisan osmanskim pjesnikom Meḥmedom Ḫayalijem, što je jasno vidljivo iz njegovog hronograma koji je napisao povodom Ḫayalijeve smrti 1557. godine. Arši je bio izuzetno vješt u pisanju hronograma, koristeći različite metode i stilove. Kao nišandžija, bio je priznat i cijenjen u tesavufskim krugovima, a njegova poezija često odražava duboku duhovnost i filozofsku promišljenost.
Kaside posvećene Mehmed-paši Sokoloviću
Među njegovim djelima posebno se ističu kaside posvećene velikim osmanskim ličnostima, među kojima su Mehmed-paša i Mustafa-paša. U svojoj kasidi posvećenoj Mehmed-paši Sokoloviću, Arši prikazuje pjesnički stil koji je već zreo i sofisticiran, kombinujući estetski izraz sa duhovnim motivima.
Kada opisuje dolazak Mehmed-paše, Arši ga poredi sa izlaskom sunca u praskozorje:
“U praskozorje vladar istoka ljepotu pokazao je,
svijet u potpunosti ispunio svjetlostima čistote.”
Tesavufski motivi i uzvišene pohvale
Aršijeva poezija često koristi tesavufske motive, poput pročišćenog srca koje spoznaje tajne univerzuma. Ovi motivi su posebno naglašeni u opisu Mehmed-paše Sokolovića, gdje glas iz nevidljivog svijeta hvali Mehmed-pašu i poredi njegovu blagost sa moralnom superiornošću poslanika Muhameda.
Arši također prikazuje Mehmed-pašu kao vojnog junaka i viteza, čija je snaga i hrabrost cijenjena na bojnom polju. Ovi stihovi ukazuju na Mehmed-pašu kao ključnu figuru u osmanskoj vojsci:
“Padišah se u tebe uzda u vrijeme ratovanja,
Svaki se vitez na megdanu, zbog toga, na tvoj mač oslanja.”
Značaj konja Mehmed-paše
Zanimljivo je kako Arši opisuje Sokolovićevog konja, slikovito ga prikazujući kao stup svijeta, čime dodatno naglašava veličinu i značaj Mehmed-paše:
“Tvoj silni at na kojem jašeš stup je svijeta,
Mladi mjesec je trag koji je ostao od udarca kopita njegova.”
- Molitva za sreću velikom veziru
Na kraju kaside, Arši izražava molitvu za sreću i dugovječnost Mehmed-paše Sokolovića, pozicionirajući se kao njegov vjerni sluga koji traži nagradu za svoj pjesnički trud.
Aršijeva kasida o Mehmed-paši Sokoloviću svjedoči o univerzalnim vrijednostima koje su bile priznate i cijenjene u Osmanlijskom carstvu 16. vijeka. Njegov poetski stil, iako slijedi tradicionalne motive divanske poezije, pruža uvid u značaj Mehmed-paše kao kulturne i istorijske figure. Arši svojim stihovima doprinosi afirmaciji univerzalnih vrijednosti i identiteta, kako u Osmanskom carstvu, tako i širom tadašnjeg svijeta.
Upravo kroz ovakvu poeziju, Mehmed-paša Sokolović ostaje urezan u kolektivno pamćenje ne samo kao vojni strateg i državnik, već i kao simbol univerzalnih ljudskih vrijednosti koje su prepoznate i cijenjene u svakom kutku Carstva.
Ovom prilikom izdvojiti ćemo njegovu kasidu posvećenu Mehmed-paši Sokoloviću koja ukazuje na pjesnika već razvijenog jezičnostilskog izraza i estetskog ukusa u pisanju panegirika.
U praskozorje vladar istoka ljepotu pokazao je
svijet u potpunosti ispunio svjetlostima čistote
Od ushita se slike svega postojećeg jasno ukazaše
Ogledalo Iskenderovo lice sunčevo pokazalo je
Podiže se tmica crne noći posve
Ni koliko trun, na slici svijeta pomračine ne ostade
Na vidljivi znak koji svjedoči tajno značenje opet, preko
svake slike
pogled baci okom što vidi dalje i dođi, o čovječe vizije
Svaki siromah uz tu krasotu sam sebi vladar postade
Svačija kuća, u veselju, palača kajzerova je
Svaka osoba što uz podsticaje baca poglede, poput sunca je
Svako srce – čovjek pročišćen, kao vrijeme u praskozorje
U radosti čitav svijet pratit će
Srce do ushićenja – [kad] stiže i reče: Allah najveći je
Onaj ko želi da mjere za uređenje svijeta istražuje
da između duševnog mira i različitih ljudi posreduje
I dok duša u stanjima tim u svijetu razmišljanja bijaše
Do uha mi od glasnika iz nevidljiva svijeta ova vijest stiže:
(K 1-9)
Osim poznatih motiva, uočava se i poznati tesavufski motiv srca pročišćenoga spoznajom, motiv koji je iskorišten da se prikaže čistota izlaska sunca i čina dolaska na mjesto velikog vezira osobe kakav je Mehmed-paša Sokolović. Glavni fokus poetskog opisa jeste glas koji stiže iz svijeta nevidljivoga (gajba) i obraća se Mehmed-paši Sokoloviću:
Ponosu pročelja vezira, sadriazame, Mehmed-paša
Vladaru jurišniče plemeniti, veziru Povjerljivog najljepšeg
opisa
Istakao si se po blagosti nad skupinom bližnjih ti
Kao što se iznad ostalih vjerovjesnika po moralu Poslanik
izdvoji.
Za ružičnjak tvojeg uspinjanja krug od čaše bazen je
Mjesec i sunce dva lotosa u tom bazenu su
Svijetli krug oko mjeseca i sunca podsjeća na živu ogrlicu oko
tvoje jake
Visoko i stalno mjesec leti ne upoznavši okružje tvoje.
Sa nebeskog svoda sunce u bazenu odraz tvoje duše ugleda
Ne zasitivši se blistavila lica tvoga, još drhti od silnoga straha
U prahu s nogu tvojih ono [sunce] se baš kao mala čestica pojavljuje
Kamenje na putu do tvog dvorca čista ploha dragulja je
Svako jutro na tvoj prozor se baca svijetlo sunce
Ne može se prozor vidjeti na tvome dvoru, visoko uzdignutome
(K 10-16)
Glas iz nevidljivog svijeta glas je koji hvali Mehmed-pašu, poredi
njegovu blagost sa blagošću imenjaka i poslanika Muhameda. Gradacija pohvala velikom veziru kontekstualizirana je opisom njegove pozicije među janjičarima, a posebno zbog njegove ranije funkcije rumelijskog beglerbega kada su brojni vitezovi promaknuti na više pozicije zbog svog junaštva.
Brdo se povuklo nazad zbog uzvišenosti imena tvoga
Zbog čistote lika tvoga povukla se i tekuća voda
Za mnogo siročadi, za nebrojano puno junaka janjičarskog odžaka
svjetiljka tvoga dobročinstva put je pokazala i svjetlošću ih
silnom osvijetlila
U tvoje vrijeme stalno su vitezovi s mačevima postajali subašama
Tako je puno sada, na sve strane, begluka balkanskih gazija
Tebi, uz tu moć, o pravedni vezire Darijeve moći
Ako bude podesno, sluge će biti brojni Behrami i Feriduni
(K 17-20)
Ipak, najljepši opis slijedi u stihovima koje izgovara glas iz nevidlji- vog svijeta u kojima se opisuje značaj Mehmed-paše kao junaka i viteza kojeg svi cijene a osobito na bojnom polju, kao što se vidi iz sljedećih stihova:
Padišah se u tebe uzda u vrijeme ratovanja
Svaki se vitez na megdanu, zbog toga, na tvoj mač oslanja
Za tvoju ruku iskra je handžar sjajni, u vrijeme pokliča ratnih
U trenutku borbe, sunce je tvojoj glavi šljem zlatni
Onaj ko te na uzdignutom vrancu u oklopu ugleda, usred boja
Trese se govoreći – izgleda da Bog željezno brdo pomijera
Kad u napad kreneš, bojno polje zadesi mnoštvo zemljotresa
Kad se za boj oglasiš, gromovi ispune prostor nebesa
Ako tvoj krvavi mač sjenu spusti na brda
Kamen će se krvlju istopiti i postati rijeka krvava
(K 21-25)
Poznato je da je Mehmed-paša, i zbog ugleda i funkcije, imao dobrog konja na kojem je jahao u pratnji sultana. Zanimljiv je i opis Sokolovićevog konja. Arši tako slikovito predstavlja Mehmed-pašu na konju kao da stihovima slika minijaturu, kao da prisustvuje toj sceni u vrijeme dok piše kasidu:
Tvoj silni at na kojem jašeš stup je svijeta
Mladi mjesec je trag koji je ostao od udarca kopita njegova
Ne misli da je mlađak – kopito od tvoga staroga ata
Od brzine ponio i na megdan sudbe bacio.
Da se kao željezna planina nebo u kosmosu ne ubrza
Poput tvoga konjca plemenita, aždahina lica
Onaj koji tvoga brzog vranca ponizno gleda, tebi reče:
Tvome biću se u vrijeme Sulejmanovo i vjetar pokorava.
(K 28-31)
Arši piše o Sokolovićevom dobročinstvu, kako se tragovi od svjetlosti sreće očituju na Mehmed-pašinom licu (K 38/1), on ukazuje čast dobrim ljudima, kao i ljudima od nauke, kako bi učenjaci ”propali da on nije ukazao svoj interes i pažnju” za njih svojim dobročinstvom. U nastavku kaside Arši Novopazarac nastavlja opis Mehmed-paše Sokolovića biranim usporedbama i metaforama.
Dakako, Arši veličinu Mehmed-paše Sokolovića prikazuje i kroz opis vlastitoga stanja: ”U prahu brige ne ostavljaj svoga roba Aršija …”
.Na taj način on pozicionira svoj pjesnički subjekt unutar kaside,
te iskazivanjem nemoći prema velikom veziru zapravo traži bliskost i nagradu za svoj trud.
Za Aršija je Sokolović carski mjesec
– Osvijetli srce moje, o blistavi carski mjeseče; K 45/2).
Na kraju kaside nalazi se molitva za sreću velikom veziru uz želju da ostane u blizini vladara.
6. ZAKLJUČAK
Ukoliko se usporedi Aršijeva kasida o Mehmed-paši Sokoloviću sa
ostalim kasidama o Mehmed-paši, te kasidama posvećenim državnim velikodostojnicima njegovoga ranga, uočava se šabloniziranost i univerzalnost opisa i usporedbi.
Arši koristi postojeću tradiciju da njome skrene pažnju na neke univerzalne osobine velikana u osmanskom društvu XVI stoljeća.
U poetskom opisu Mehmed-paše jasno je uočljiva univerzalna
shema motiva koju slijedi, kako Mahmud Arši Novopazarac, tako i svi ostali divanski pjesnici njegova vremena.
Također, pjesma svjedoči o univerzalnosti identiteta Mehmed-paše Sokolovića kroz afirmaciju univerzalnih vrijednosti kako u Carstvu tako i u ostalim krajevima svijeta.
Sličnu tendenciju uočavamo i u usmenoj poeziji Bošnjaka muslimana
koja slijedi univerzalne identitarne oznake a ne neke regionalne odrednice identiteta.
Pozitivan stav prema opisu Mehmed-paše Sokolovića u divanskoj poeziji isti je kao i u usmenoj poeziji Bošnjaka na bosanskom
jeziku, pri čemu se nikada Sokolovići imagološki ne predstavljaju
kao Drugi, već kao sastavni dio unutarnjeg i kulturološko-povijesnog identiteta.
