Novopazarske nane i bike – Čuvari tradicije i emotivni stubovi novopazarskih mahala

1548

Autor glavni urednik SUAD K. Zoranić

U srcu Novog Pazara, u staroj mahali Jošanice, vijekovima se prenose priče, običaji, i tradicije koje oblikuju dušu ovog grada. Među najvažnijim nosiocima tih tradicija su nane i bike, majčine i očeve majke, koje igraju nezamjenjivu ulogu u životima njihovih unuka. Ugostitelj i stanovnik Jošanice, predstavnik stare garde novopazarskih mahalaca, podijelio je sa nama značaj nanina i bikina prisustva u životu mlađih generacija.

U novopazarskim mahalama, gdje svako dijete od malih nogu uči da bude vispreno, borbeno, samopouzdano i da ima insaf, nane i bike su odgovorne i tihe heroine u životima mahalaca. One su te koje pričama prenose životne mudrosti, štiteći djecu od roditeljske strogosti i pružajući bezuslovnu ljubav i podršku. Kroz svakodnevne obroke, pripremljene s ljubavlju prema unučićima, do široke pažnje koju posvećuju njihovim potrebama, nane i bike predstavljaju emocionalni temelj svake porodice.

Jasmin Trtovac, lokalni ugostitelj, kroz svoje riječi oslikava sliku jedne takve nane: uvijek nasmijana, sa srcem čistim i rukama koje govore priče o godinama brige i rada. Bez obzira na vlastite potrebe, nana stavlja dobrobit svoje porodice na prvo mjesto. Ona je simbol nepokolebljive snage i posvećenosti, čija mudrost, stečena kroz generacije, služi kao temelj za odgoj novih generacija. Pročitajte emotivni status Jasmina Trtovca ispod teksta:

“Nana, naša stara, uvijek je nasmijana, srca čistog, ruku istrošenih, a u njedrima samo briga. Ne mari ona za sebe, već za čeljad, da li su gladni, bosi, žedni… Nije joj bitno što ona nosi poderanu i staru obuću i stari pulover, već brine da li su joj djeca lijepo obučena, čista, ispeglana! Noge je izdaju, a ona uvijek na njima, trpi. Mašinu za suđe snaha ima, ali Nana to upaliti ne zna, već na ruke, u hladnoj vodi pere, jer navikla da štedi, a sudoper joj je uvijek prazan, a bojler pali samo na jeftinu. Nimet nikad ne baca, bajat i tvrd hljeb jede, ne zato što voli, ili što zuba nema, nego da djeci ostane svježi! Musafire uvijek sa osmijehom dočeka, pa ponekad i od usta odvoji, da im spremi pa čak i za ponijeti! Zorom nešto uklepava pa je odbiti ne možeš. Škole kao da nema, nekih 3-4 razreda mekteba, i da se potpiše, ljudski ne zna, ali je zato životnu mudrost stekla kroz generacije pa nekako najmudrija, svaka joj na mjestu (sitna pamet)! Nikom ni pomakne, a sve joj se čini da samo smeta. E, to ti je Nana… Poštuj njen trud, njenu suzu, njen znoj. Ostarit ćeš i ti i ja i svi. Nane tada neće biti, ali ti ćeš biti nečija Nana ili Djed. Pa kako postupaš, tako će ti se i vratiti. Poljubi je, zagrli, pokloni joj osmijeh, zaslužila je makar to!”




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *