U srcu Novog Sada, Aleksandra je pronašla svoj mir i identitet daleko od prošlosti koja je bila ispunjena iskušenjima. Postavši Neira, ona je simbol transformacije i snage koju vjera može da pruži pojedincu. Godina je 2023, a mjesec ramazan postaje ključni period u njenom životu – trenutak kada se odlučuje vratiti Allahu, primivši islam i time započevši novu stranicu svoje životne priče.
Njena priča je složena tapiserija iskušenja, promjene vjere, podrške i izazova. Nakon bolnog razvoda od alkoholičara i osnivanja novog života sa muslimanskim partnerom, Aleksandra je polako, ali sigurno, započela svoje putovanje ka islamu. Godine istraživanja, čitanja svetih knjiga i introspekcije dovele su je do trenutka kada je srce jasno reklo da je islam put kojim treba da ide. Ramazan i post postaju ključni u njenoj odluci da prihvati islam, ne samo kao vjeru već kao način života.
Neirino prihvatanje hidžaba nije samo simbol njene vere, već i kruna njene unutrašnje snage i posvećenosti. Podrška njenog muža, iako neočekivana, bila je stub na kojem je mogla da se osloni, pokazujući duboku povezanost i razumevanje koje prelazi granice prethodnih uverenja. Predstavljamo vam priču Novosađanke, sada po imenu Neira:
“Zovem se Aleksandra, a sada sam pred Allahom Neira.
U islamu sam od prošle godine.
11.04.2023. primila sam islam i vratila se Allahu. Bilo je to za vrijeme ramazana, najljepšeg mjeseca u islamu.Moja iskušenja prije vraćanja u islam su bila teška. Bila sam u braku sa čovjekom koji je bio alkoholičar. Imamo sina od 10 godina.
Razveli smo se i udala sam se za sadašnjeg muža koji je musliman.
Nikada mi nije mnogo spominjao vjeru tokom našeg braka. Zajedno smo 8 godina, a već 5 godina unazad sam počela proučavati islam.Čitala sam Kur'an. Zatim sam pročitala Bibiliju. Čitala sam oboje pokušavajući spoznati istinu.
Kur'an je dopirao do moga srca i shvatila sam da je to jedina ispravna istina.Počela sam da postim mjesec ramazan ove godine. To je posebno uticalo na mene. Allah je htio da mu se vratim. Osjećala sam da je islam ono što je potrebno mojoj duši da se smiri.
Uz ramazan sam počela i da klanjam.
Dan kada sam primila islam i vratila se svome Gospodaru je bio dan i kada sam odlučila da se pokrijem.Zapitala sam se: ,,Kako ću sada biti otkrivena, kako mogu da ne poslušam Gospodara kada mi je dao najljepšu uputu i spasio me?”
Nakon toga sam stavila svoju krunu i ne bih je skinula za ni za šta na svijetu.Moja najveća podrška je bio moj muž. Iako nije znao da ću primiti islam, kada sam mu saopštila, bilo mu je drago. Bio je ponosan na mene.
Moja dva brata i otac mi nisu ni jedan loš gest priredili. Pružili su mi razumijevanje. Smatraju da sam ja oduvijek bila muslimanka ali sam se iskreno pokajala i vratila Allahu.Ono sto me rastužuje jeste stanje muslimana. Kada vidim muslimane ovako u kraju kojem živim, većina ne praktikuje vjeru, samo tradiciju. Ljudi su čudni po pitanju vjere, kao da ih je sramota što im se pojedine žene pokriju i posvete se vjeri ali svako ima svoje.
Kamo sreće da smo svi u vjeri, da su žene muslimanke pokrivene i da bude prisutan stid kod žena.
Preporučila bih svakoj sestri da se pokrije i slijedi sunnet Poslanika sallallahu alejhi we sellem.
Budi pokorna Allahu, On te je stvorio, On će ti i uzeti dušu.
Allah vas volio!A ovdje gdje živim, od žena koje poznajem, samo nekolicina su me prihvatile.
Ostale me ne doživljavaju kao muslimanku pokornu Allahu, nego se pojedine brinu što sam ja primila islam i zašto sam stavila hidžab.
Bude nekih čudnih komentara ali to su ljudi, takva sredina a ja im želim da ih Allah uputi.”Vaša sestra Neira
Međutim, Neirina priča takođe osvetljava širi problem s kojim se suočavaju novi muslimani – borba za prihvatanje unutar zajednice koja često može biti zadržana u tradiciji, zanemarujući suštinu vjere. Njeni pozivi za više duhovnosti, pokrivanja i srama među ženama muslimankama ističu želju za dubljom duhovnom povezanošću i razumevanjem vjere.
Aleksandra, sada Neira, postala je simbol hrabrosti i istrajnosti u potrazi za istinom. Njena priča je podsetnik da put vjere nije bez izazova, ali sa pravom podrškom i dubokom ličnom posvećenošću, moguće je pronaći mir i svrhu.
