Dok mnogi mladi iz Sandžaka razmišljaju kako da spakuju kofere i potraže sigurnost daleko od rodnog kraja, Faruk Tursumović izabrao je potpuno drugačiji put. Njegova životna priča, ispisana na pljevaljskim oranicama, danas se prepričava kao primjer da se i od zemlje – uz znanje i upornost – može živjeti dostojanstveno.
Rođen i odrastao u samom centru Pljevlja, Faruk nije imao naslijeđeno imanje niti porodičnu tradiciju bavljenja poljoprivredom. Kao gradsko dijete, mogao je da bira kancelariju, radno vrijeme „od osam do četiri“ i sigurna primanja. Ipak, njegova odluka bila je hrabra i, za mnoge, neočekivana – budućnost je vezao za zemlju.
Nakon što je završio Poljoprivredni fakultet u Podgorici i stekao zvanje diplomiranog inženjera poljoprivrede, Faruk je kratko razmišljao o državnoj službi. Presudila je, međutim, želja za slobodom i radom na otvorenom. Vratio se u rodni kraj i započeo ozbiljnu poljoprivrednu proizvodnju.
Danas, pet godina kasnije, njegovo ime se s poštovanjem spominje među proizvođačima. Na oko šest hektara uzgaja krompir, isto toliko zemlje ima pod žitaricama, dok je hektar rezervisan za voćarske kulture. Veći dio zemljišta je u zakupu, ali rezultati ne izostaju – godišnje proizvede oko 120 tona krompira, zbog čega je među mještanima dobio nadimak „kralj krompira“.
Faruk ističe da mu život u zgradama i zatvorenim prostorima nikada nije prijao. Najljepše se, kaže, osjeća dok obrađuje zemlju, jer tada ima osjećaj da mu je sve nadohvat ruke i da je svaki pedalj polja – njegov svijet. Znanje stečeno na fakultetu danas mu daje prednost u savremenoj i racionalnoj proizvodnji, jer poljoprivredu vidi kao složen sistem u kojem je svaki detalj važan.
Svoju priču Faruk ne koristi za samopromociju, već kao poruku mladima. Upozorava da mnoga plodna zemljišta u pljevaljskom kraju ostaju neobrađena zbog iseljavanja, i da se često zaboravlja koliko potencijala selo ima. Njegov primjer, međutim, pokazuje suprotno – da se uz znanje, rad i strpljenje može uspjeti i bez naslijeđenog imanja.
Priča Faruka Tursumovića nije samo priča o krompiru. To je priča o povratku povjerenja u sopstveni kraj, o hrabrosti da se ide protiv struje i o mladom čovjeku koji je dokazao da budućnost ne mora uvijek biti daleko – ponekad je, doslovno, pod nogama.
